Vijest je odjeknula poput bombe.
Prvi je o njoj pisao kolega Goran Penić u Jutarnjem listu. Supruga predsjednika Republike Sanja Musić Milanović ‘pogurala’ je u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji da joj sin dobije peticu iz matematike i latinskog jezika. I to nakon što su mu iz ta dva predmeta već bile zaključene četvorke. Tekst je na portalu Jutarnji.hr objavljen 4. srpnja 2022. godine u 18:01. Već koju minutu kasnije glavne navode iz teksta prenijeli su i ostali mediji, a nacija je započela višednevnu polemiku o tome je li prva dama, u nastojanju da sinu izbori prosjek 5,0, prešla granicu koju, obzirom na položaj koji njezin suprug ima, nije smjela preći.
U čitav slučaj uključila se i prosvjetna inspekcija. Koja je u svojem nalazu utvrdila da je, od svih aktera uključenih u ovu aferu, pogriješila jedino – profesorica matematike. Jer je već zaključenu ocjenu tjedan dana kasnije s četvorke povećala na – peticu.
A onda je javno odlučila progovoriti i profesorica matematike. Otkrivši novinarki Dori Kršul u razgovoru objavljenom 18. srpnja 2022. na portalu Telegram da je promjenu ocjene za sina predsjednika Zorana Milanovića i još troje učenika nakon zaključenja ocjena naredila njezina nadređena, ravnateljica Klasične gimnazije Zdravka Martinić Jerčić.
Isti scenarij ponovio se i ovaj put. Svi su prenijeli, citirali, kopirali ili koristili tekst objavljen na Telegramu. Jednako kao i tekst kolege Penića dva tjedna ranije. Na dan kad su objavljene, bile su to udarne vijesti na većini portala, televizija, radio postaja….
I nitko – ili gotovo nitko – pritom nije naveo ime i prezime autora tih tekstova. Iako novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21) koji je na snazi od 22. listopada 2021. godine, na to izrijekom obvezuje.
Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) upozorava da je svako korištenje teksta bez navođenja autora kršenje Zakona za koje su predviđene prilično visoke novčane kazne.
Zakon o autorskom i srodnim pravila između ostalog definira da:
- autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo. (čl. 4., st. 1),
- autorska djela su novinarska djela, kao što su članci, fotografije i audiovizualni prilozi. (čl. 14., st. 2),
- autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora. (čl. 28. st. 1 i 2),
- novčanom kaznom od 5000 do 50.000 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako bez navođenja autora, osim ako je autor u pisanom obliku izjavio da ne želi biti naveden ili ako način javnog korištenja onemogućava navođenje autora, javno koristi autorsko djelo, te ako bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava umnoži autorsko djelo radi daljnjeg distribuiranja (čl. 296., st. 3 i 6).
O tome smiju li se i u kojoj mjeri prenositi nečiji tekstovi, treba li se doista pri korištenju tuđeg autorskog sadržaja sve svesti na link s dvije ili tri rečenice uvoda te kako mediji u ovakvim okolnostima uopće mogu zaštititi svoje ekskluzive nekom drugom prilikom.
Danas govorimo o potpisu autora prilikom prenošenja teksta ili dijelova teksta. A on je prema Zakonu o autorskom pravu nužan. I ne iziskuje baš neki veliki napor.
Ako već prepisujemo čitave pasuse tuđih rečenica, pošteno bi bilo navesti još te dvije ili tri riječi.
Ime i prezime onoga tko je tekst napisao.
Jer bez njega ili nje, realno govoreći, ne bismo imali što ni prepisivati.
Slika: snimka zaslona teksta Dore Kršul na portalu Telegram.hr