MAKK panel diskusija: “Što donosi novi Zakon o autorskom i srodnim pravima?”
3. prosinac 2021. – Jučer i danas u Zagrebu se održava Međunarodna autorska i kreativna konferencija, MAKK, na kojoj su se prvi puta od donošenja novog Zakona o autorskom i srodnim pravima okupili predstavnici udruženja hrvatskih kreativaca. Oni su iz vlastitih perspektiva ocijenili odredbe novog zakona te prognozirali njegove učinke na budućnost kreativne zajednice u Hrvatskoj.
Mi ćemo se u ovom članku fokusirati na panel diskusiju održanu pod moderiranjem glavnog direktora HDS ZAMP-a, Nenada Marčeca, u kojoj su sudjelovali Maja Vidmar Klarić, direktorica ZAPRAF-a, Valentina Wiesner, predsjednica DZNAP-a, Dražen Klarić, glavni urednik i član uprave Večernjeg lista, Nikša Bratoš, predsjednik HGU-a te predstavnikca Društva hrvatskih filmskih redatelja DHFR, Jasna Nanut. Uvod u panel bila je prezentacija dr. sc. Romane Matanovac Vučković „Prikaz zakonodavnih autorskopravnih novosti u glazbenom, audiovizualnom i medijskom području“.
(Izjave su sažete i uređene, zbog jasnoće)
Nešto dobro, nešto loše
„Novim smo zakonom dobili dvije stvari kojih – nigdje nema. Prva, nama prioritetna, je uvrštenje novinara i novinarskih autorskih djela među autore – dosad smo svrstavani u kategoriju književnika, iako to nismo. U Europi, a možda i globalno, ovo je jedini zakon koji je uvrstio novinare među autore, ali zapravo je sramotno da nas unutra nije bilo jer se i Direktiva o autorskom pravu koja je bila povod za donošenje novog zakona uvelike bavi autorskim pravom novinara i nakladnika. No, iako se ministrica kulture time hvali i predstavlja kao svoju zaslugu, ‘to je nama naša borba dala’: nije bila intencija zakonodavca uvrstiti novinare u zakon i tijekom njegova donošenja jako smo se borili da se to, usprkos zakonodavcu, i ostvari. Prema tome, bez lažne skromnosti možemo reći da je to zasluga DZNAP-a. To je dobra vijest. Ima i loša.
A to je da je implementacija Direktive iskorištena kao izlika za premještanje autorskih prava u radnom odnosu s autora na poslodavce, vremenski i teritorijalno neograničeno. Odnosi se to na sve autore, a u našem slučaju na novinare i nakladnike. I to vremenski i teritorijalno neograničeno. E, to je druga stvar koje – nigdje nema. U autorskom pravu globalno je najrašireniji princip da autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti uživaju ga nasljednici. Ovdje ono nema ograničenja – poslodavac ga uživa zauvijek, i to čak i ako je radni odnos prestao. Ali ono što zadire u sam habitus novinarskog posla, a to je prenošenje točne i pravovremene informacije javnosti, je činjenica da novi zakon omogućava naručiteljima intervenciju u autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu bez privole autora. To znači da će do javnosti informacija potencijalno stići u izmijenjenom obliku i nema jamstva da će ona biti točna i istinita, što je pogubno za demokratske procese. Prema tome, za nas je zakon – korak naprijed, natrag dva – rekla je Valentina Wiesner, predsjednica Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava.
Važno je kolektivno pregovarati
Dražen Klarić, glavni urednik i član uprave Večernjeg Lista, iznio je stav medijskih poslodavaca. “Bez zadovoljnog novinara nema jakog izdavača. Bez jakog izdavača ni novinar nema stabilno zaposlenje. Tvrtka izdavač je ta koja će zaštititi novinara i proizvod koji on stvara. Što se tiče raspodjele odgovornosti i prihoda koje nam donosi EU direktiva i naš Zakon, morati ćemo sjesti i naći kompromis koji će zadovoljiti jedne i druge. Kao član uprave i glavni urednik Večernjeg lista mogu reći da je novi Zakon o autorskom i srodnim pravima, kilometarski korak naprijed. Po prvi put imamo srodna prava, po prvi put je publikacija definirana kao intelektualni proizvod i intelektualno vlasništvo. To je nevjerojatno važno. Zašto? Imali smo slučaj kada su mnoge javne i državne institucije svaki dan čitale skenirana izdanja raznih novina u Hrvatskoj, a mi im to nismo mogli naplatiti. Zamislite da smo imali 12 tisuća pretplata u tim organizacijama. Državno odvjetništvo je tada mudro reagiralo tezom da se svako autorsko pravo mora pojedinačno dokazivati i tako je zaštitilo javne ustanove. E, sada toga više nema.
Druga stvar koja je u novom Zakonu važna jest to što se sankcionira tzv. “prepisivanje” – neovlašteno prenošenje sadržaja iz jednog medija u drugi. Sada moramo samo biti uporni i na Prekršajni sud prijavljivati sve pokušaje takvog prenošenja sve dok i tu ne uvedemo red. Zašto to naglašavam? Pandemija je dodatno naglasila koliko su važni mediji koji mogu dati točnu i korisnu informaciju. Neki članci na Večernjem listu tada su imali i preko 300 tisuća čitanja. Mi smo u prvim mjesecima pandemije ostali bez sedam tisuća prodanih primjeraka, svaki dan. To je trebalo nekako nadoknaditi. Zato smo prije nekolio mjeseci uveli naplatu digitalnih sadržaja. I što se sada događa? Imate neke portale na kojima ne piše tko ih uređuje ni tko im je vlasnik, koji uzmu taj naš premium sadržaj, stave ga kod sebe i na kraju, u posljednjem retku napišu “Večernji list”. Mi od toga nemamo ništa, a naš premium čitatelj, koji je taj tekst kupio, osjeća se namagarčen. I to ćemo morati dovesti u red, dosljednim utjerivanjem prekršajnim prijavama. Implementacija EU Direktive u naš zakon i naš Zakon, dali su nam priliku za dobar kompromis u zaštiti autorskog prava i novinara i medija. Htio bih naglasiti da je u svemu tome, iznimno važan institut kolektivnog pregovaranja. To će biti presudno u razgovorima s internetskim agregatorima. Preko puta nas tada će stajati veliki i moćni igrači. Zato moramo biti zajedno i imati istu strategiju kao Udruga novinskih izdavača i kao novinari, kako bismo uspjeli dobiti ono što tražimo.”
Panel i cijeli sadržaj MAKK konferencije možete pogledati i na YouTubeu.