Podignu li zastupnici ruku za ovakvo zakonsko rješenje bit će grobari autorstva u Hrvatskoj; materijalna i moralna prava novinara, ali i „pravo javnosti da zna“ ugroženi su novim zakonskim prijedlogom koji za autorska djela stvorena u radnom odnosu sva prava trajno prenosi na poslodavce
Zagreb, 13. rujna 2021. – Porazna je činjenica da resorno ministarstvo one kojih se Zakon o autorskom pravu najviše tiče – autore – nije prihvatilo kao sugovornike u procesu donošenja novog zakona! Gotovo ništa od naših primjedaba, posebno onih koje se odnose na imovinska prava u radnom odnosu, nije uvaženo, niti uvršteno u nacrt konačnog prijedloga Zakona. Podignu li zastupnici ruku za ovakvo zakonsko rješenje bit će grobari autorstva u Hrvatskoj i sudionici u zloupotrebi implementacije Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom internetskom tržištu EU u hrvatsku legislativu – upozorava Valentina Wiesner, predsjednica Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava uoči puštanja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u drugo čitanje u Hrvatskom saboru.
Sutra, u utorak 14. rujna, u podne, zakon je na dnevnom redu 14. sjednice Odbora za informiranje, informatizaciju i medije (izravan prijenos na poveznici: https://youtu.be/9qlb73sp8lU) i to je zadnja šansa da saborski zastupnici osvijeste u čemu sudjeluju i da se spriječi izglasavanje zakonskih promjena koje ugrožavaju autorstvo u medijima.
Za autorska djela stvorena u radnom odnosu imovinska se prava prenose bez prostornog i vremenskog ograničenja, zauvijek – i nakon što ugovorni odnos prestane. Takvo nešto ne postoji nigdje u europskoj, ali ni globalnoj legislativi vezanoj uz autorska prava; najduže je trajanje korištenja autorskog prava ono kod autora – i to za života, i 70 godina nakon smrti uživaju ga nasljednici. Direktiva koja je iskorištena kao izlika da se cijeli zakon mijenja, jer u sadašnjem zakonu prijenos prava traje koliko i radni odnos, štiti prava autora i nakladnika u odnosu na monopolističke platforme dvije godine. Tako da nema ama baš nikakva razloga da se prava korištenja autorskih djela prenose – zauvijek, osim pogodovanja poslodavcima – ističe predsjednica DZNAP-a.
Iz DZNAP-a upozoravaju i na, za novinare posebno opasnu odredbu koja se također odnosi na autorska djela stvorena u radnom odnosu: onu kojom naručitelj bez privole autora njegovo autorsko djelo može mijenjati, dopunjavati i dovršavati. To je nedopuštena intervencija u osnovnu bit novinarskog posla: prenošenje objektivne, točne i pravovremene informacije, jer se intervencijama naručitelja takva informacija mijenja i ne dolazi do javnosti u svom izvornom obliku. Time se prelaze granice “uređivanja” i ulazi u prostor fake newsa pa i cenzure, ugrožava se pravo javnosti da zna.
Novinari i fotoreporteri pozdravljaju i jednu bitnu, povijesnu, izmjenu: prvi put su u stavku 2. Članka 14. novinarska djela uvrštena među autorska djela, no na ostalim mjestima u Zakonu gdje se nabrajaju autorska djela i vrste autora, to nije učinjeno. Osim te neusklađenosti, zakon vrvi brojnim drugim neusklađenostima: iako je jedna od osnovnih premisa ovog zakona pravo na priznanje autorstva jer autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, kod definiranja okolnosti navođenja izvora na nekoliko se mjesta u zakonu dodaje nastavak „ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvješćivanju.“
Ne može odluka o potpisivanju autora biti arbitrarna niti se prepustiti „uobičajenim praksama“ ako se one baziraju na kršenja autorstva. Zakon definira i da za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, no domeće i sintagmu „ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno“. Taj isti nastavak zakonodavac je dodao i kod definiranja duljine trajanja autorskog prava koje, kaže, traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, osim „ako Zakonom nije drukčije određeno“. Treba li nam zadnje utočište biti nada da će se, u svim tim nedefiniranim slučajevima primjenjivati onaj članak zakona koji kaže da „pravni posao kojim se raspolaže autorskim pravom u sumnji treba tumačiti u korist autora? – komentira predsjednica DZNAP-a.
Kod korištenja autorskih djela u digitalnoj i prekograničnoj nastavi, iako je u Članku 5. Direktive izrijekom navedeno da države članice mogu predvidjeti pravičnu naknadu za nositelje prava, autore i nakladnike, naš zakonodavac nije predvidio naknadu za nositelje prava. Na takvo je zakonsko rješenje nedavno pismom zakonodavcu reagirao i IFRRO (International Federation of Reproduction Rights Organisations), međunarodno udruženje organizacija za kolektivnu zaštitu prava autora i nakladnika, sa 158 članica iz 85 zemalja, napominjući da bi zakonsko rješenje trebalo uključiti naknade i kolektivno licenciranje.
Kako bismo pojasnili apsurde konačnog prijedloga zakona, DZNAP-ovi autori Daniel Kasap i Miroslav Edvin Habek snimili su i tri kratka videa koje možete pogledati na poveznicama u nastavku:
https://youtu.be/ziEQM4yBRiIzakonsko
https://youtu.be/iVfQ3T3ET0g
https://youtu.be/SBQlg341_6g
U prilogu smo pripremili i prijedlog amandmana na Zakon koji smo poslali na sve mjerodavne adrese.