Tijekom nadolazeće Skupštine DZNAP-a, koja će biti održana u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu u subotu, 3. veljače 2024. godine, trebamo izabrati nove članove predsjedništva i nadzornog odbora udruge.
U nizu objava predstavit ćemo kandidate za ova tijela, redom kako su stizale prijave.
Valentina Wiesner
Već osam godina vodim ovo društvo kao njegova predsjednica, uz još četiri prethodne godine sudjelovanja u vodstvu kao članica Predsjedništva i vjerujem da je čak i onima koji periferno prate borbu oko autorskih prava novinara vidljiva evolucija koju je DZNAP u tom razdoblju prošao.
Od malog društva koje pokušava dobiti mrvice zarade koju na radu novinara i fotoreportera ostvaruju oni koji prihoduju od prodaje naših autorskih djela trećim stranama do etabliranog društva koje je osvijestilo problem kršenja autorskih prava, dobilo dvije nove licence i povećalo prihode s početnih oko 700 tisuća kuna na današnjih skoro tri milijuna kuna (400 tisuća eura).
Dvaput sam vodila pregovore s press clipping agencijama: prvo za povećanje udjela koji ostvarujemo u njihovim prihodima od prodaje naših autorskih djela nakon čega smo prihode društva povećali za 40 posto, a potom i za monetiziranje naknada za fotoreportere nakon što smo zatražili i uspjeli dobiti licencu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i za kolektivnu zaštitu fotoreportera.
Iako je u vodstvu društva tada bilo otpora vezanih uz širenje zaštite i na fotoreportere, prevladala je ideja koju sam osobno promovirala – da DZNAP mora štititi sve svoje novinare, i one s „perom“, i one s aparatom ili kamerom.
Također, inicirala sam proširenje inicijalne „liste 150“ najprodavanijih autora na 200 i izradu dodatne liste 40 najprodavanijih radio i TV novinara čime se povećala pravednost raspodjele, iako je moj osobni, no dosad ne i od većine vodstva i članstva prihvaćeni stav da bi se naknade za autorska djela trebale što proporcionalnije raspoređivati u skladu s prodajom do maksimuma pravedne raspodjele.
Takvu, još pravedniju raspodjelu, i dalje bih se trudila promovirati ako ponovo dobijem Vaše povjerenje za strateško i operativno vođenje naše udruge.
Tijekom godina obim poslova i intenzitet rada DZNAP-a ekstremno su se intenzivirali, društvo sam, anticipirajući tada još neizglasanu Direktivu o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu EU, usmjeravala u lobiranje i borbu za pravednu implementaciju u naš zakon kako bismo dobili i pripadajuću naknadu za prava na internetu od monopolističkih platformi, Googla, YouTubea i ostalih, te sam sudjelujući u radnoj skupini za donošenje Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, upozoravala na nove nepravde koje nam je zakonodavac u konačnici uspio nametnuti, ponajprije na automatsko premještanje iskorištavanja imovinskih prava na autorska djela stvorena u radnom odnosu na poslodavca.
Iako smo u zakon uspjeli uvrstiti novinarska autorska djela koja dotad nisu postojala kao posebna kategorija, prvi u EU, smatram da nipošto ne smijemo odustati od borbe da se zakon u sljedećim iteracijama izmijeni i da se vrati prethodni status u kojem su autori bili primarni nositelji svojih materijalnih i moralnih prava te su im se nakon raskida ugovornog odnosa ta prava vraćala, umjesto da, prema sadašnjem zakonu, zauvijek pripadaju naručitelju – poslodavcu.
Dio malignih promjena zakona protiv kojih sam se borila odnosi se i na pravo naručitelja za mijenjanje autorskih djela stvorenih u radnom odnosu bez suglasnosti autora, što potencira opasnost od manipulacije sadržajem i cenzure.
Primarni mi je cilj boriti se da ispravimo ovu najveću nepravdu autorima jer je ona najveći udarac imovinskim pravima na naš rad i naše intelektualno vlasništvo.
Iako su nakladnici naši poslodavci i imamo zajednički interes prema trećim stranama, ali i interes da posluju stabilno te da mogu biti bolji poslodavci, preduvjet za to su uređeni pravedni interni odnosi između nakladnika i autora. Ponajprije se to odnosi na fer raspodjelu budućih naknada od internetskih platformi na čiji pravedan udio polažemo zakonsko pravo, a nakladnici su nas trenutačno izuzeli iz pregovora koje s platformama vode oko naknada.
Kao aktualna predsjednica DZNAP-a na to sam javno upozorila i pozvala ih da nas uključe, s obzirom da na taj način pogoduju trećoj strani. Budem li imala priliku i dalje vodeći društvo sudjelovati u borbi za monetiziranje ove naknade, ustrajat ću na tim pozicijama, unatoč brojnim pokušajima opstrukcija.
DZNAP je zbog borbe za poboljšanje materijalnog statusa novinara i fotoreportera postao primamljiv mamac, ali i meta mnogima, što je vidljivo i kroz sve intenzivniji interes za rad i članova i nakladnika pa i kroz anonimne prijave regulatoru i raznovrsne pritiske.
Društvo ima sve zahtjevnije zadaće, brojno članstvo i prikuplja pozamašan iznos naknada što zahtijeva sve profesionalniji pristup. Dosadašnji sastav Predsjedništva nije uvijek bio adekvatno ekipiran te su se zbog toga događale i pogreške na kojima smo izvukli pouke koje zadaće moraju biti povjerene profesionalcima kako bi se mogućnost pogrešaka zbog „ljudskog faktora“ svela na nulu.
S obzirom na korištenje autorskih sadržaja od trećih strana, jedan od legitimnih ciljeva je proširenje platformi naplate: osim od internetskih platformi, i kroz naknadu za korištenje autorskih djela kroz posudbu novina u knjižnicama na što nam zakon daje pravo i za što smo se već obratili Ministarstvu kulture i medija.
Također, nismo odustali od monetizacije dijela prihoda koje ostvaruju baze podataka putem kojih se nudi uvid u medijske objave. Tu je ponajprije riječ o internetskim clipping agencijama, ali i svim drugim entitetima koji se time bave u komercijalne svrne: raznim startupovima, tehno-tvrtkama i slično.
Osim borbe protiv piratiziranja, krađe sadržaja, prioritet je i borba za potpisivanje autora na njihovim autorskim djelima, i u originalnim objavama i kod prenošenja autorskih djela. Najgora kršenja autorskih prava odvijaju se u tom segmentu.
Kako bih se što uspješnije borila za autorska prava upisala sam specijalistički interdisciplinarni poslijediplomski studij Intelektualno vlasništvo iz kojeg crpim pravno znanje potrebno za vođenje društva, rad na zakonima i pregovore.
Novinarka sam već 25 godina, u Večernjem listu. Budući da od samih početaka pišem o financijama, godinama sam se smatrala gospodarskom novinarkom, no već odavno izašla sam iz okvira uske specijalizacije i bavim se istraživačkim novinarstvom.
I dalje onim koje se ponajprije odnosi na gospodarski kriminal i prijevare potrošača i potrebu njihove zaštite u financijskoj „zajednici“. Nakon što sam se godinama posvećeno bavila (pod)problematikom dužnika u švicarskim francima, proširila sam to na blokirane građane, od kojih su mnogi bili upravo dužnici u CHF-u, nakaradnim ovršnim postupkom u Hrvatskoj i ovršnom mafijom te pokrenula u sklopu svoje redakcije dvije akcije iza kojih je stao Večernji list: „Spasimo blokirane“ i „Spasimo beskućnike“.
Posljednjih nekoliko godina intenzivno se bavim razotkrivanjem nepravilnosti u radu mirovinskih fondova i izvlačenjem realnijih brojki o njihovu poslovanju od onih koje su dosad prezentirane javnosti.
Na radaru su mi i osiguravajuća društva, ukazivanje na nepravilnosti u pojedinim klasama osiguranja, primjerice osiguranju kredita, gdje je nakon tekstova s izračunima koje sam priložila reagirao i regulator i pokrenuo istrage. Prethodno je istrage pokrenuo i o drugim subjektima nadzora o kojima sam pisala, potkrepljujući to izračunima.
Smatram da je kvalitetno novinarstvo kombinacija fanatične posvećenosti, matematičke forenzike, zadržavanja adolescentnog idealizma i osobnog integriteta. I zrna hrabrosti. U dijelu kojim se ja bavim mora slijediti prvo trag novca, a onda i sve ostale tragove „zločina“.
Četiri puta sam kandidirana za novinarsku nagradu HND-a, jednom za istraživačko, a ostalo za pisano novinarstvo.
Diplomirala sam novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti 1998. godine i nakon toga upisala poslijediplomski studij Međunarodnih političkih odnosa na matičnom fakultetu, no nisam ga završila. Trenutačno sam na poslijediplomskom sam interdisciplinarnom specijalističkom studiju Intelektualno vlasništvo na Sveučilištu u Zagrebu.
Govorim tečno engleski jezik, snalazim se na njemačkom. Završila sam edukaciju za voditelja projekata EU fondova te brojne druge edukacije, od poslovnog pregovaranja i javnog nastupa do autogenog treninga.
Članica sam Hrvatskog novinarskog društva od 1999. godine, Sindikata novinara Hrvatske te predsjednica Nadzornog odbora HND-a od 2023. godine, članica od 2016. godine. Kao predsjednica sestrinske novinarske organizacije, kad je god to moguće, pokušavam sinergijski djelovati da zajedno poboljšamo društveni i materijalni status novinara, što je cilj koji obje organizacije imaju u Statutu.
Kandidatkinja sam za glavnu tajnicu društva „Miroslav Šalom Freiberger“.
Predsjednica sam Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava od 2016. godine, a prethodno sam bila članica Predsjedništva od 2011. godine. Ispred HND-a članica sam AREG-a (Author’s Rights Expert Group) Europske federacije novinara – specijalizirane skupine EFJ-a za zaštitu autorskih prava.
Majka sam dvoje djece, kćeri studentice od 21 i sina od 15 godina. Pasionirano plešem tango što mi pomaže da ostanem normalna koliko je to u novinarstvu moguće.
Kandidatura: Valentina Wiesner