Europska federacija novinara (EFJ) kroz intenzivnu komunikaciju s Društvom za zaštitu autorskih novinarskih prava (DZNAP) prati donošenje novog Zakona o autorskom pravu i srodnih prava i upoznata je s opasnostima posljedica predloženog zakonskog prijedloga na štetu autora.
Predsjednik EFJ-a Mogens Blicher Bjerregård stoga je elektroničkom poštom uputio pismo Vladi Republike Hrvatske i ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, ali i Hrvatskom saboru i klubovima zastupnika, u kojem izražava zabrinutost oko nekih članaka Zakona prema kojima će, ako se prihvate, novinarska autorska prava u Hrvatskoj znatno odstupiti od europskog režima autorskog prava, prihvaćenog u većini zemalja EU te se prikloniti američkom režimu čija legislativa daje neproporcionalno veća prava poslodavcima u slučajevima kad je autorsko djelo nastalo u radnom odnosu, ali i bilo kojem drugom ugovornom odnosu između autora i poslodavca.
Predsjednik krovne europske novinarske organizacije ističe kako je ugroženo i moralno pravo kroz izmjenu Zakona na način da se djelo stvoreno u radnom odnosu može mijenjati i dorađivati bez pristanka autora.
Mogens Blicher Bjerregård zatražio je i hitan sastanak s ministricom kulture i medija, na kojem bi sudjelovali predstavnici autora i nakladnika i na kojem bi se razgovaralo o usklađivanju prijedloga Zakona s autorskom pravnom stečevinom. Na ovaj se način implementacija Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu EU koristi kako bi se u ZAPSP unijele izmjene na štetu autora, ali i slobode govora i prava javosti na točnu informaciju.
Predložene izmjene Zakona izigravaju “duh Direktive”.
U nastavku je prijevod pisma koji je na poveznici https://hnd.hr/efj-primjena-direktive-o-autorskim-pravima-u-hrvatskoj-na-stetu-novinara-a-u-korist-izdavaca prenijelo i Hrvatsko novinarsko društvo:
EFJ je tijekom cijelog procesa donošenja i implementacije Direktive o autorskim pravima podržavao osnovnu ideju Direktive, a time i njezin krajnji rezultat. Glavni razlog donošenja Direktive bio je i ostao podržati autorski rad i kreativnu raznolikost ili, kako to Europska komisija često naglašava, smanjiti jaz između autora i izvođača te onih koji taj rad besplatno koriste i na njemu zarađuju.
Predložena implementacija Direktive o autorskim pravima u hrvatsko zakonodavstvo ne osigurava odgovarajuću zaštitu prava autora te predstavlja zloupotrebu provedbe Direktive kako bi se izdavačima omogućila veća prava na štetu autora.
Na primjer, u zakonskom prijedlogu rad novinara uopće nije u kategoriji autorskih djela koja treba zaštititi iako Direktiva uređuje položaj novinara kao autora prioritetne skupine koja bi trebala profitirati od izdavačkih prava. Također se mora naglasiti kako je naknada koja proizlazi iz autorskih prava presudna za slobodne novinare.
Autorska prava pripadaju po svojoj prirodi onome tko djelo stvara. Tako je navedeno i u važećem Zakonu o autorskom i srodnim pravima. Potpisi autora teksta, fotografija i drugih djela vrlo su važni jer ističu vjerodostojnost i odgovornost koja stoji iza njih, što je osobito važno u slučaju medijskih kuća. Direktiva štiti obje strane, zato se i odnosi na autore i izdavače. Zbog toga EFJ preporučuje svojim članicama da ostanu uz režim autorskih prava europske pravne stečevine, koju slijede gotovo sve države članice i koja osigurava jednaka prava za autore i za izdavače.
EFJ taj model preporučuje iz dva razloga:
1. Autori, uključujući novinare, moraju biti u mogućnosti zaštititi svoja moralna prava; ona znatno utječu na povjerenje u novinarstvo i medijske kuće. Prava njihovih autora su stoga neophodan alat za pružanje pouzdanih podataka. U angloameričkom autorskom sustavu novinari ne mogu ostvarivati ta prava, što je jedan od glavnih razloga za širenje lažnih vijesti (fake news), koje su zastupljenije u zemljama koje ne poštuju model prava autora. Kršenje moralnih prava autora može izazvati poplavu lažnih vijesti, te čak dovesti do cenzure. Riječ je o prijetnji vjerodostojnosti novinara i izdavača – koji bi time mogli izgubiti povjerenje građana – ali i prijetnji za naše demokracije.
2. Direktiva o autorskim pravima naglašava kako autorska prava moraju biti prikladno honorirana. U članku 15. o pravima izdavača Direktiva naglašava potrebu da novinari dobiju dio naknade. Ako se tome dodaju članci 18. i 20. Direktive, jasno je kako naknada novinarima treba biti i primjerena i razmjerna.
Stoga EFJ preporučuje hrvatskoj vladi da Direktivu primijeni u skladu s duhom potpore europskoj kulturnoj raznolikosti, odnosno da se autorima – bilo da su stalno zaposleni ili su slobodnjaci – trajno osigura naknada za sekundarnu upotrebu njihova materijala. To, dakle, ne bi trebalo biti prebačeno isključivo nakladnicima.
U mnogim zemljama raspodijelom naknada upravljaju organizacije za kolektivnu zaštitu autorskih prava, zajedno s izdavačima i autorima na čelu, a po modelu raspodjele 50-50 između izdavača i autora. Smatramo to najboljim načinom zaštite autorskih prava i prava autora te jednim od glavnih alata za zaštitu medija i novinarstva od dezinformacija.
EFJ potiče suradnju između izdavača i novinara i rado će podržati naše kolegice i kolege u Hrvatskoj u tom pristupu. Novinari i izdavači imaju zajedničke izazove i trebali bismo ih rješavati zajedno.
EFJ je spreman sastati se sa stručnjacima iz Ministarstva kulture i medija RH te raspraviti navedena pitanja.
Mogens Blicher Bjerregård, predsjednik EFJ-a