Zašto je toliko važno braniti autorska prava novinara? Pitanje je kojim je Philippe Laloux, urednik multimedije belgijskog „Le Soira“ i gostujući profesor na IHECS-u* započeo debatu „Mediji i GAFAM**: Što je pravedna naknada za autore i medije?“ na nedavno održanom prvom izdanju Europskog novinarskog simpozija u Bruxellesu, ambicioznom okupljanju europske profesionalne novinarske „kreme“ u organizaciji IHECS-a i francuske nevladine organizacije Journalisme & Citoyenneté (Novinarstvo i građanstvo). Uputio ga je predsjednici DZNAP-a Valentini Wiesner koja je na skupu predstavljala i AREG (Authors’ Rights Expert Group) Europske federacije novinara.
„Dva su glavna razloga: GAFAM grupa desetljećima zarađuje bogatstvo na našem radu zahvaljujući prihodima od oglašavanja povezanim s medijskim sadržajima i režimu „sigurne luke“. To je dijelom i naš novac. Konačno ćemo, zahvaljujući Direktivi, participirati u tom kolaču ili bismo barem trebali kroz „fer naknadu“. Drugo, što više novca mediji dobiju iz svog core businessa, a i ovo će biti dio njega, to će manje trebati od države ili oglašivača. Na taj način jača otpornost prema pritiscima, bilo da je posrijedi politički ili komercijalni partikularni interes. Znači, braneći autorska prava, branimo slobodu govora. Ona je nužno uvjetovana neovisnošću od pritisaka izvora financiranja“, odgovorila je Lalouxu Valentina Wiesner, uz koju su na debati sudjelovali počasni predsjednik simpozija Jean-Marie Cavada, osnivač francuskog Instituta za digitalna fundamentalna prava i predsjednik francuskog društva za kolektivnu zaštitu autorskih prava te bivši član EU Parlamenta, te Frédéric Young, ekspert za autorsko pravo i predsjednik belgijske organizacije za kolektivnu zaštitu autora SCAM.
Cavada je također poručio da GAFAM grupa zarađuje nevjerojatne iznose na medijskim sadržajima i novinarskom radu, a da novinari od toga nemaju ništa.
„Svaki trgovac plati sirovinu, platforme svoju godinama koriste a da ne plaćaju vlasnicima ništa – to je krađa“, otvoren je Cavada koji je žestoko iskritizirao i način na koji je Direktiva o autorskom pravu implementirana u hrvatski zakon, posebno za autorska djela stvorena u radnom odnosu, „automatskim“ prenošenjem imovinskih prava na poslodavce, nakladnike i omogućavanjem da tekstove i sve novinarske priloge mijenjaju bez suglasnosti autora zadirući u bit novinarstva – isporučivanje javnosti točne i neiskrivljene informacije.
„Time se krši europska legislativa! Skandalozno je!”, poručio je Cavada i ponudio svoju pomoć u borbi protiv štetnih izmjena zakona. Predsjednik francuskog Savjeta za građanske slobode, pravdu i europske odnose nije zadovoljan ni načinom na koji se direktiva implementirala u njegovoj zemlji u kojoj zaštita autorskih prava nije obligatorno kolektivna pa je internetskim monopolistima omogućeno pojedinačno pregovaranje s medijima o naknadama čime bitno slabe pregovaračke pozicije.
U debati su razmijenjena iskustva implementacije Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu EU u zakonodavstvo zemalja članica i stajališta o tome što znači fer raspodjela između autora i nakladnika. Osim sudionika debate, u razgovoru je sudjelovala i većina auditorija u kojem prevladava ideja da je jedino značenje „fer“ raspodjele – 50:50. U nekim je zemljama, kao u Sloveniji, to već definirano u zakonu, dok je u Hrvatskoj predmet pregovora koji predstoje nakon što društvo za kolektivnu zaštitu prava nakladnika dobije od regulatora licencu za prava na internetu. DZNAP ju je za autore već dobio. No onda slijede i pregovori o naknadi s GAFAM-om, internetskim platformama.
„Naša iskustva s provedbom Direktive, koja nam je trebala donijeti dodatna prava, pokazuju kako se već stečena prava paralelno mogu izgubiti te da sloboda koju uživaju nacionalna zakonodavstva ponekad može ugroziti i slobodu govora“, istaknula je predsjednica DZNAP-a, ali i naglasila da autori nisu bespomoćni: hrvatski je zakon već lani poslan u Europsku komisiju na ocjenu usklađenosti s europskom legislativom i ocjenu je li pri implementaciji ispoštovan „duh Direktive“, nakon čega je održan i online sastanak s nadležnim predstavnikom EK-a Marcom Giorellom.
„Dijelimo naša iskustva kako bismo pomogli drugima da se njima ne dogodi ista stvar, dijelimo i dobra iskustva kako bismo im pomogli u unovčavanju autorskih prava, ali, prije svega, branimo autorstvo, slobodu govora i pravo javnosti da zna informacije. U ovoj borbi jako je važno stalno učiti, jer su ponekad oni koji najmanje znaju o autorskim pravima – sami autori“, poentirala je Wiesner.
Na simpozij se videolinkom uključio i Dmitrij Muratov, suosnivač proturežimske ruske Nove Gazete, u međuvremenu ugašene pod Putinovom cenzurom, lanjski dobitnik Nobelove nagrade za mir, zajedno s novinarkom Marijom Ressom.
„Još uvijek se nadam da naša profesija ima smisla. Nadam se da su visoki standardi novinarstva sposobni zaustaviti propagandne napade. Hvala vam što ste danas tu, posebno zbog te svrhe. Sudi se danas u Haagu, nedaleko od vas, jednoj od osoba koje su širile u Ruandi rusku ideologiju genocida. Vlasniku takozvanog „slobodnog radija i televizije tisuću brežuljaka“. Njegovo je ime Felicien Kabuga. Skrivao se pored Pariza skoro četvrt stoljeća zbog genocida nad Tutsima. Znanstveno je dokazano da su ondje gdje je radio bio slušaniji, ljudi poticani da ubijaju svoje susjede, a tamo gdje je bio slabiji doseg, nisu istrebljivali svoje susjede ili su to činili rjeđe. Moramo obratiti pozornost na to suđenje u Haagu. Ono je možda jedno od najvažnijih za čovječanstvo nakon Nürnberga. Propaganda je uvijek zahtijevala monopol. Ne može uspjeti u konkurentnom okruženju. Upravo zato u mojoj zemlji je država zatvorila skoro 300 neovisnih medija. Mnogi su novinari prisiljeni napustiti Rusiju i rade u egzilu. Zahvalan sam jer je nagrada koju ste ove godine dali Novoj Gazeti znak potpore i solidarnosti s novinarima koji prolaze teška vremena. Podsjećam vas da je ta nagrada dana zatvorenoj novini. Kažu da je prva žrtva rata istina. Hajdemo im dokazati da su u krivu!“, u dirljivom je obraćanju poručio kolegama.
Prvo izdanje Europskog novinarskog simpozija u Bruxellesu ima ambiciju postati glavni dvogodišnji susret na kojem će stručnjaci moći raspravljati o izazovima profesije, zajedno s istraživačima, političkim i ekonomskim stručnjacima te predstavnicima civilnog društva. Na simpoziju je nedavno usvojeni Europski akt o slobodi medija, koji je Europska komisija donijela kako bi zaštitila medijski pluralizam i uredničku neovisnost u Europskoj uniji od političkog nadzora i uplitanja u uredničke politike, predstavila potpredsjednica za vrijednosti i transparentnost EK-a Věra Jourová.
„Nema perpetuum mobilea u demokratskom sustavu, iznova i iznova moramo pokušavati jačati zaštitne mjere demokratskog sustava, a jedna od tih zaštitnih mjera demokracije i vladavine zakona su slobodni i neovisni mediji. Shvatila sam da imamo rupu u zaštiti medija kao stupova demokracije u Poljskoj i Mađarskoj, čuli smo loše primjere iz Slovenije, ali i drugih europskih država i zapitali se možemo li nešto učiniti na razini EU i nisam našla ništa u našoj legislativi. Ok, postoje direktive za javne medije, Direktiva za zaštitu autorskih prava koja kaže da autori moraju biti plaćeni za korištenje njihovih djela na internetskim platformama, ali ništa što bi razlikovalo ulogu medija u društvu od proizvođača čarapa ili namještaja. Nemam ništa protiv proizvođača čarapa ili cipela. Ali iskreno, ne želimo se osloniti na njih da će štititi demokratski sustav u EU – oslanjamo se na medije, želimo previše od njih u situaciji dok su pod ekstremnim financijskim pritiskom, što se posebno vidjelo nakon pandemije, ali novinari trpe i zbog radikalizacije društva. Kad god iskažete vaše mišljenje, napišete tekst koji nešto procjenjuje, opisuje neki problem, što je i uloga novinara, često se nasilje i agresija okreću prema vama preko društvenih medija. Razgovarala sam sa stotinama novinara i novinarki i odgovor je uvijek jednak – ovo je rizičan posao i svi smo mi subjekti online nasilja, nekad i fizičkog nasilja, svake godine imamo nekoliko stotina ozlijeđenih novinara u EU državama, nekoliko ubijenih, žrtava ilegalne špijunaže, prisluškivanja, dosta dokaza pritisaka na novinare da otkriju svoje izvore. To je eksplozija negativnih trendova koji se odražavaju na rad novinara i na poziciju i neovisnost medija u EU“, istaknula je Jourová te pojasnila da tako raste i utjecaj dezinformacija kao okidač radikalizacije, a paralelno i nepovjerenje u medije.
„Odlučili smo djelovati na europskoj razini i donijeti Akt o slobodi medija koji će zaštititi slobodu medija više nego proizvodnju čarapa. Vjerujem da ću, predstavljajući ga, čuti mnogo „međutim“ od ministara, ako se sjećate britanske serije „Da, ministre!“ i rečenice „Odlična ideja, međutim…“ Ali ovo je prvi put da EU želi zakonski urediti medije. Ovaj akt ne regulira medije, nego prostor za medije, okruženje, uvjete da mogu raditi neovisno. Jedini članak gdje oni moraju sami nešto uraditi je obveza da otkriju vlasnike, budu transparentni oko vlasništva i prihvate etičke kodekse i transparentno financiranje, jer jednom kad medij ispuni ove parametre, imat će i jaču zaštitu u odnosu na internetske platforme za svoj sadržaj – mi ćemo vas zaštititi od buduće cenzure platformi. Vjerujem da ćemo u budućnosti imati mnogo slučajeva uklanjanja legalnog sadržaja s platformi jer će biti u kontradikciji s njihovim uvjetima. Protiv smo upotrebe nadzora od strane države i takvih metoda, javni mediji moraju biti kao obiteljsko srebro, provjeravati činjenice i donositi točne informacije, moraju biti dovoljno plaćeni i moraju ih predstavljati ljudi čiji će izbor biti transparentnih kriterija, da ne postaju partijski i državni mediji. Može li to EU učiniti? Vidjet ćemo što će reći zemlje članice“, najavila je predstavnica EK.
Pobrojala je Jourová većinu pritisaka s kojima se suočavaju novinari, no nije im tu kraj: SLAPP tužbe, nepostojanje kolektivnih ugovora (u Hrvatskoj ih imaju samo HINA i HRT, pregovori o granskom kolektivnom prekinuti su još 2011.), prekarni rad, narušena autorska prava…
Da je Europski akt o slobodi medija važan korak koji bi mogao spriječiti i zlouporabu pravosuđa za SLAPP i ograničavanje slobode medija smatra i Maja Sever, predsjednica Europske federacije novinara (EFJ), koja je u svom govoru upozorila:
„Biti novinar u Europi ili bilo gdje drugdje postaje sve teže i teže. Posljednjih godina napadi i prijetnje toliko su porasli da je pitanje sigurnosne zaštite novinara postalo jedan od prioriteta rada naših novinarskih organizacija. Platforma Brzi odgovori za slobodu medija (eng.: Media Freedom Rapid Response – MFRR), čiji je dio i EFJ, u prvoj polovici ove godine zabilježila je više od 400 slučajeva napada na novinare u EU i zemljama kandidatima; povećanje je konstantno.
Prema MFRR-u, organizaciji koja prati napade na slobodu medija, u Europi je 2021. bilo 626 kršenja medijskih prava. Od 626 prijavljenih slučajeva, 410 je uključivalo fizičke i psihičke prijetnje.“
Raspravljalo se na simpoziju i o izvještavanju o klimatskom izvanrednom stanju zbog čega su nedavno u španjolskoj uhićeni novinari, borbi protiv lažnih vijesti, raznolikost i uključenost te izvještavanju s ratnih područja.
„Prije slanja na teren, novinari prolaze jednotjednu obuku o tome kako se ponašati u ratnoj zoni, kad su ranjeni, kako pružiti prvu pomoć. I nikad ne šaljemo emotivne, samo hladnokrvne“, govorila je o praksi svoje televizije ratna izvjestiteljica belgijskog RTBF-a Aurelie Didier.
Isplivali su u toj raspravi i problemi s kojima se suočavaju slobodni novinari čiji je budžet višestruko niži od onoga kojim raspolažu velike kuće, ali i oprez s kojim pristupaju potpisivanju suradnika s lokalnog terena da ih ne bi izložili odmazdi. Od svih zastrašujućih iskustava kolega koje su se mogle čuti na skupu, najstrašnije je zvučala tišina – 10-minutna tiha počast ubijenom ukrajinskom fotoreporteru Maksu Levinu, ali i svim stradalim kolegama. Puno je strašnije zamisliti kako bi svijet izgledao da novinari šute, da nas nema. A nažalost, za svoja prava prečesto šute. Kako ono pjevaju Simon i Garfunkel… Silence like a cancer grows… To je bolest. A od nje se liječi – ili umire. Ne dajmo da ubiju novinarstvo! Ono iz Orwellovih riječi: pisanje onoga što drugi ne žele objaviti. Sve ostalo je PR.
*IHECS: (fr.: Institut des hautes études des communications sociales) – briselski fakultet novinarstva, odnosa s javnošću, oglašavanja, društveno-kulturne animacije i obrazovanja
** GAFAM: skraćenica za pet popularnih američkih dionica visokotehnoloških kompanija: Google (Alphabet), Apple, Facebook (Meta), Amazon i Microsoft. Nakon što se Facebook rebrandirao u Meta, u uporabu je ušla i kratica GAMAM
Fotografije: Valentina Wiesner i IHECS