Američki Vrhovni sud presudio je da je pokojni Andy Warhol prekršio autorska prava fotografa kad je izradio seriju sitotiska na temelju fotografije pokojnog pjevača Princea.
Presuda je donesena rezultatom 7-2, a sutkinja Elena Kagan izrazila je oštro protivljenje i ustvrdila da će takvo mišljenje “ugušiti kreativnost svake vrste”.
Sud je odbacio argumente odvjetnika Zaklade Andyja Warhola (umjetnik je umro 1987.) da je njegov rad bio dovoljno transformativan da ne izazove zabrinutost zbog autorskih prava.
Pravo na zaštitu
Mišljenje je pomno očekivao svjetski umjetnički svijet koji je promatrao kako će sud uravnotežiti slobodu umjetnika da posuđuje postojeće radove i ograničenja zakona o autorskim pravima, javlja CNN.
“Goldsmithovi originalni radovi, kao i oni drugih fotografa, imaju pravo na zaštitu autorskih prava, čak i protiv poznatih umjetnika”, napisala je sutkinja Sonia Sotomayor u većinskom mišljenju, misleći na Lynn Goldsmith, fotografkinju u središtu slučaja.
U pitanju je takozvana doktrina “poštene upotrebe” u zakonu o autorskim pravima koja dopušta nelicencirano korištenje djela zaštićenih autorskim pravom u određenim okolnostima.
Ovdje je Sotomayor rekla da se “poštena upotreba” ne bi trebala odnositi na sliku koju je stvorio Warhol i koja se naziva Narančasti princ.
Sotomayor se usredotočila na komercijalnu svrhu oba djela. Rekla je da se i Goldsmithova fotografija i Warholov sitotisak koriste za prikaz Princea uz tekstove u časopisima i da dijele “u suštini istu svrhu”, čak i ako je Warhol promijenio umjetnikov izraz.
“Ako izvorno djelo i sekundarna uporaba dijele iste ili vrlo slične svrhe i oboje se koriste u komercijalnu prirodu, malo je vjerojatno da se primjenjuje poštena upotreba. Da su svrha i karakter radova bili dovoljno različiti – slučaj bi mogao ispasti drugačije”, rekla je Sotomayor.
Zaklada Andyja Warhola priopćila je da se ne slaže s odlukom suda, ali da “pozdravlja pojašnjenje većine da je njezina odluka ograničena na to jednokratno licenciranje i ne dovodi u pitanje zakonitost Warholovog stvaranja serije Prince 1984. godine.”
“Ubuduće ćemo se nastaviti zalagati za prava umjetnika da stvaraju preoblikovana djela prema Zakonu o autorskim pravima i Prvom amandmanu”, rekao je u svojoj izjavi Joel Wachs, predsjednik zaklade.
Umjetnici ne stvaraju sve sami
U ovom slučaju niži sud presudio je u korist Warhola, temeljeći svoju odluku na činjenici da su dotična dva djela imala različito značenje i poruku. Ali žalbeni sud preinačio je takvu odluku, presudivši da “novo značenje ili poruka nisu dovoljni da bi se kvalificirali za poštenu upotrebu”.
Kagan je rekao da je većina prešla preko činjenice da sitotisak i fotografija nemaju iste “estetske karakteristike” i da ne “prenose isto značenje”. Sve što je većinu zanimalo, rekla je, bila je komercijalna svrha djela.
Takav pristup, ustvrdila je Kagan, “loše služi temeljnoj svrsi autorskog prava. I Kongres i sudovi odavno su prepoznali da pretjerano strog režim autorskih prava zapravo guši kreativnost sprječavajući umjetnike da grade na djelima drugih. Umjetnici ne stvaraju sve sami; ne mogu raditi ono što rade, a da ne posuđuju od drugih ili da se na neki drugi način ne koriste radom drugih”, rekla je.
Kagan kaže da je Warholov “zapanjujući” sitotisak Princea “dramatično” izmijenio Goldsmithovu fotografiju, a Warhola je nazvala “avatarom transformativnog kopiranja”.
Rekla je da će mišljenje suda “spriječiti novu umjetnost, glazbu i književnost” i da će “omesti izražavanje novih ideja i postizanje novog znanja”. Dodala je: “To će učiniti naš svijet siromašnijim.”
Po narudžbi Vanity Fairea
Odvjetnici Zaklade Warhol tvrdili su da je umjetnik stvorio “Prince Series” – set portreta koji su transformirali već postojeću fotografiju glazbenika Princea – kako bi komentirao “slavne osobe i konzumerizam”.
Rekli su da je 1984. godine, nakon što je Prince postao superzvijezda, Vanity Fair naručio Warhola da izradi sliku Princea za članak pod nazivom Purple Fame.
U to je vrijeme Vanity Fair licencirao crno-bijelu fotografiju koju je snimila Goldsmith 1981,. kada Prince nije bio poznat. Warhol je trebao koristiti Goldsmithovu sliku kao umjetničku referencu. Goldsmith – koja se specijalizirala za portrete slavnih i zarađuje na licenciranju – snimila je sliku dok je bila na zadatku za Newsweek.
Vanity Fair objavio je ilustraciju temeljenu na njezinoj fotografiji – jednom na cijeloj, a jednom na četvrtini stranice – popraćenu njenom atribucijom. Nije bila svjesna da je Warhol umjetnik kojem će njezin rad poslužiti kao referenca, a plaćeno joj je 400 dolara naknade za licencu. U licenci je navedeno kako “nikakva druga prava korištenja nisu dodijeljena.”
Bez znanja Goldsmith, Warhol je stvorio 15 dodatnih radova na temelju njezine fotografije. U nekom trenutku nakon Warholove smrti 1987., Zaklada Warhol stekla je vlasništvo i autorska prava na takozvanu Seriju Princa.
Godine 2016., nakon što je Prince umro, Conde Nast, matična tvrtka Vanity Faira objavila je posvetu koristeći jedan od djela Warholove serije Prince na naslovnici. Nazivaju ga Narančasti princ. Pritom Goldsmith nije dobila nikakvu zaslugu ili atribuciju za sliku. I – nije primila nikakvu isplatu.
Nakon što je saznala za seriju, Goldsmith je prepoznala svoj rad i kontaktirala je Zakladu Warhol, obavijestivši ih o kršenju autorskih prava, a svoju je fotografiju registrirala u Američkom uredu za autorska prava.
Tekst: S.P.
Foto: Jack Mitchell / Wikipedia
