Krizna vremena u pravilu su dobar test koliko dobro sustavi koje smo postavili funkcioniranju. Pogledajte nekoliko primjera kako pravni okvir pomaže u održavanju nužnih aktivnosti tijekom izolacije zbog COVID-19.
Pristup internetu. Bez pristupa internetu ne bismo mogli raditi i obrazovati se na daljinu, obaviti kupovinu online, sudjelovati u video konferencijama, zabaviti se filmovima i serijama…
To je, između ostalog, moguće zahvaljujući i pravnom okviru kakav pruža, primjerice američki zakon Digital Millennium Copyright Act (DCMA) koji pružateljima usluga pristupa internetu normalno funkcioniranje bez straha od sankcija zbog eventualnog kršenja autorskih prava uslijed aktivnosti korisnika.
Mogli bi, naravno, funkcionirati i bez toga, ali uz značajno veća ograničenja (moguće i puno stroži nadzor internetskog prometa) i uz, vjerojatno, znatno veću cijenu usluge.
Društvene mreže. Facebook, Twitter i druge društvene mreže omogućavaju nam besplatnu komunikaciju na daljinu, što pomaže u održavanju distance od drugih ljudi. To je također moguće zahvaljujući odredbama DCMA i zato što su pristali ukloniti sporne sadržaje na zahtjev.
Bez tog pravnog okvira njihov bi poslovni model vjerojatno bio značajno drukčiji – uključivao bi, primjerice, pretplatu i/ili ograničen pristup tim servisima.
Korištenje podataka. U kanadskom startupu BlueDot detektirali su COVID-19 devet dana prije objave Svjetske zdravstvene organizacije krajem prosinca prošle godine, koristeći umjetnu inteligenciju za rudarenje podataka iz tisuća izvora. To ne bi bilo moguće kad ne bi bilo slobodnog pristupa podacima, što je također regulirano zakonima i propisima.
Korisnička kreativnost. Društvene mreže pune su sadržaja kojeg su kreirali korisnici, a u kojem su autorskim pravima zaštićeni materijali (primjerice, kad snimite susjede dok pjevaju neku popularnu pjesmu na balkonu). Takve nekomercijalne kreacije mogu potpasti pod poštenu uporabu (fair use) i ne biti metom tužbe.