Fotografija napada Zvonimira Bobana na milicajca koju je doajen novinske fotografije Renato Branđolica snimio na utakmici Dinamo – Crvena zvezda 13. svibnja 1990. za mnoge je simbol početka Domovinskog rata, ali ujedno je i simbol kršenja autorskog prava.
Naime, u sjeni nedavne ovogodišnje obljetnice te utakmice koju je CNN uvrstio u pet nogometnih utakmica koje su promijenile povijest, ali i najavile hrvatsko-srpski rat, rijetki su mediji krajem ožujka prenijeli vijest o sudskoj presudi o korištenju te legendarne fotografije Renata Branđolice bez njegova odobrenja kao autora.
Konkretno, tada je bilo objavljeno da je Trgovački sud u Zagrebu presudio da je Večernji list počinio povredu autorskog prava tužitelja, fotoreportera Renata Branđolice, tako što je njegovo autorsko djelo – fotografiju koristio u komercijalne svrhe u knjižici izdanoj 2014. uz DVD s filmom ‘’Dinamo: Crvena Zvezda 13.05.1990.- Domovinski rat počeo na Maksimiru’’,
Kako se navodi, izdavač je to učinio bez ‘’njegovog odobrenja, bez navođenja imena autora i bez plaćanja autorske naknade’’. Večernjem listu sud je naložio i da na ime naknade za povrede imovinskih prava autora Branđolici isplati 48.000 kuna posebno ističući da je njegovo pravo ‘’povrijedio namjerno, odnosno krajnjom nepažnjom’’.
Osim te kazne uvećane za zakonske zatezne kamate, Večernji list je i u ime naknade neimovinske štete zbog počinjenih povreda moralnih prava autora morao Branđolici isplatiti dodatnih 15.000 kuna. Naravno, opet uvećanih s kamatama te je morao platiti i sudske troškove, ali i objavu presude u jednim dnevnim novinama i jednom jako posjećenom hrvatskom portalu.
‘’Bio je to epilog višegodišnjeg spora kojeg sam, nažalost, morao pokrenuti’’, kazao je za Hinu Branđolica koji je kao dugogodišnji fotoreporter, specijaliziran za sportske događaje, počeo objavljivati fotografije još 1981. u Sportskim novostima’, prešao je u ‘’plavu devetku’’ Večernjeg lista 1984,. u tim novinama dobio posao 1987. ali i otkaz 2010. No, i nakon odlaska iz Večernjeg lista, nastavilo se korištenje njegovih fotografija s legendarne utakmice iz 1990.
U još jednom takvom slučaju s Večernjim listom sklopljena je nagodba s obeštećenjem, a osim toga, još ima aktivne sporove s uspješnim izdavačem školskih udžbenika i jednim hrvatskim izdavačem – poznatim novinarom koji je, kako Branđolica ističe, u bezuspješnom pokušaju nagodbe ponudio uvredljiv iznos za objavu ‘’ukradene’’ fotografije. Rečeno zagrebačkim žargonom, ta novinarska legenda mu je ponudila ‘’za ćevape i pivo’’.
S druge strane, pak, Branđolica ističe da je ‘’kultnu’’ fotografiju često, na zahtjev, i uz navođenje njega kao autora, besplatno ustupao mnogima, kao jednokratnu ilustraciju teme o kršenju autorskih prava. Problem je, kako kaže, s moćnim izdavačima koji na autorskom djelu žele zaraditi ili zarađuju pritom ne poštujući autorska i moralna prava. Konkretno, besplatno i bez odobrenja koriste tuđe fotografije pritom često niti ne radeći ono najelementarnije – ne potpisuju čak ni autora.
‘’Primjerice, muzejima svoje fotografije dajem i besplatno, što neke začuđuje. No, vrijeđaju me neki od bivših kolega koji su me, navodno dobronamjerno, upozoravali da BBB-ovci namjeravaju tiskati majice s mojom fotografijom ili da je u Zagrebu osvanuo grafit – preslika moje fotografije te da se pobrinem za svoja prava. To, naravno, ne smatram povredom mojeg autorskog prava’’, kaže Branđolica.
No, osim povijesne vrijednosti svoje fotografije Branđolica otkriva i dio okolnosti njezina nastanka u ‘’preddigitalno doba’’.
‘’Poslan sam na izvještavanje sa stadiona sa samo dva filma i teleobjektivom od 300 milimetara. Imao sam mogućnost ‘okinuti’ manje od sedamdeset fotografija, ono što bi sadašnji ‘’schnell’’ fotograf okinuo u minutu ili dvije. Uspio sam ‘’okinuti’’ samo tri fotografije Bobanova sukoba s milicajcem, dvije su poznate, a u trećoj mi je netko uletio u kadar’’, zaključuje Branđolica. Pritom skromno naglašava i faktor ‘’sreće’’u hvatanju fotografskog trenutka, te zaključuje da se od svojih kolega ne ističe posebno ni u slučaju borbe za autorska prava ili u visini isplaćene odšteta za ‘’ukradene’’ fotografije.
Potvrdu toga može se dobiti i pretragom sudskih presuda objavljenih u medijima u posljednjih godinu dana te se, između ostalih, mogu izdvojiti slučajevi presuda u korist legendarnog fotoreportera Matka Biljka zbog neovlaštenog korištenja fotografija pokojnog Siniše Glavaševića, dugogodišnjeg službenog fotografa Hrvatskog nogometnog saveza Drage Sopte , a očekuju se uskoro i donošenje presuda u još nekoliko sličnih slučajeva. Ugledna zagrebačka odvjetnica i stručnjakinja za autorsko pravo Albina Dlačić za Hinu je potvdila da su joj se zbog takvih povreda obratilo još nekoliko fotografa.
‘’Čini mi se da nekako ”praksa” objavljivanja fotografija fotoreportera kao dio programskog sadržaja medija, a bez valjano uređenih autorsko-pravnih odnosa, postaje prisutnija na tržištu. Tek ako fotograf nakon takve objave reagira – ulazi se u uređivanje odnosa, a što nažalost ne mali broj puta završi u sudskom epilogu’’, kazala je.
Dodaje kako u takvim slučajevima nije riječ o ”krađi”, već povredi autorskog prava fotografa, a u slučaju Branđolice na način da je Večernji list njegovo autorsko djelo – fotografiju – objavio bez navođenja njegova imena i bez njegove suglasnosti za takvu objavu, kao i bez plaćanje ikakve autorske naknade za takvo korištenje djela.
‘’Čitajući objavljenu izreku presude, čini mi se korektna. Kritika bi se eventualno odnosila na dužinu sudskog postupka, no odmah se moram ograditi obzirom dugotrajnost postupka ne ovisi samo od postupanja suda već i od postupanja stranaka u postupku’’, kazala je. Kao uputu svim korisnicima fotografijama za javnu objavu, a naročito medijskim kućama, ističe iznimnu važnost da prije objave fotografije provjere je li agencije i/ili portali s kojih se fotografije preuzimaju, zaista imaju valjane ovlasti dozvoliti objavu fotografija, te valjano utvrditi tko je zaista autor/nositelj prava.
‘’Danas zaista nije komplicirano provjeriti takva pitanja u odnosu na fotografiju koju medijska kuća namjerava objaviti kao dio svog programskog sadržaja’’.
Slučaj povrede autorskog prava Renata Branđolice komentirao je i predsjednik Zbora fotoreportera pri Hrvatskom novinarskom društvu (HND) i fotoreporter Hine, Daniel Kasap.
‘’Presuda protiv moćne medijske kuće koja je bez odobrenja autora, navođenja njegova imena i bez plaćanja autorske naknade koristila legendarnu fotografiju iz novije hrvatske povijesti donekle je ohrabrujuća. No, iznimno je frustrirajuće svjedočiti dugotrajnim sudskih procesima, bahatosti medijskih kuća, ali i neznanju autora koja su njihova prava i kako ih zaštititi ili, što je čak i gore, ostvarivatti ih u svakodnevnom radu’’rekao je Kasap. Raspitajte se, uzmite odvjetnika i obratite se strukovnim novinarskim organizacijama i Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava za dodatnu pomoć, zaključio je Kasap.
No, nije samo Renato Branđolica dobio tužbu za povredu autorskih prava. Prije dvije godine je i fotoreporter Drago Sopta dobio tužbu protiv Telegram Media Grupe koja je u dva navrata, bez njegove privole i plaćanja autorske naknade, objavila njegove fotografije bez navođenja imena uz njegovo autorsko djelo. Telegram je morao platiti Sopti 15 tisuća kuna plus zatezne kamate, ističu u DZNAP-u
Te dvije presude nisu jedine i postoji još puno slučajeva u kojima su nakladnici, medijske kuće, fotoreporterima plaćale iznose zbog korištenja fotografija bez dozvole autora fotografije. Postoje slučajevi tužbi protiv HRT-a (Igor Šoban). Fotoreporteri se odlučuju za pojedinačne tužbe, a procesi znaju trajati i do nekoliko godina.
DZNAP kao udruga koja štiti autorska prava novinara i fotoreportera pozdravlja ovakve sudske odluke jer one dokazuju da je krađa autorskog djela kažnjiva. Kao što ne može nitko otići u trgovinu i uzeti proizvode besplatno već se moraju platiti, tako i fotografije nisu besplatne, one su autorsko djelo i nepovredivo vlasništvo svakog autora. Nažalost, mnogi fotoreporteri se ne odlučuju na sudske tužbe jer one traju godinama, a nemamo niti puno odvjetnika koji su specijalizirani za autorsko pravo. Korištenje fotografija bez potpisa autora, plaćanje pravedne naknade autorima je ono što DZNAP želi promijeniti,komentira član predsjedništva DZNAP-a, fotoreporter Mario Ćužić.
Naš je posao upozoravati nakladnike i medije da se autorska prava moraju poštovati, čuvati i cijeniti autore kao osobe i djelatnike te da se svako korištenje i komercijalizacija njihovih djela moraju adekvatno nagraditi, poruka je iz DZNAP-a.
