Poštuju li se (i kako) preporuke o prenošenju medijskog sadržaja autora iz drugih medija!? Odgovor na ovo pitanje otkriva projekt Tomislava Krasneca koji je financirao DZNAP.
Među profesionalnim novinarima oduvijek je postojala kakva-takva svijest, zaključio je Krasnec, o tome da se tuđi novinarski rad, prilikom prenošenja, može i treba spomenuti s jasno naznačenim imenom medija ili autora koji je neku informaciju prvi objavio.
U prilog ovome ide istraživanje koje je kolega Krasnec proveo tijekom šest mjeseci, od 1. ožujka do 31. kolovoza 2025. godine. U deset različitih primjera iz prakse analizirao je prenošenje medijskog sadržaja. Kontaktirao je i same autore ili urednike involviranih medija kako bi imao uvid i u njihov pogled “fer korištenja”.
Pripisivanje autorstva koje je pokrenulo neku priču ili otkrilo neku informaciju prvi, zaključio je Krasnec, danas se na hrvatskoj medijskoj sceni događa više nego ikad prije. Ali ipak ima nekih područja gdje se takvo citiranje izbjegava. Fer prenošenje, uz atribuiranje, događa se i između velikih i malih, i između velikih i velikih, i između izravnih konkurenata, i između nacionalnih i regionalnih ili lokalnih, i između tiskanih i digitalnih izdanja.
Neke televizije brutalno kradu
Ipak, pokazalo je istraživanje, najmanje se događa između televizijskog programa i tiskanih ili digitalnih izdanja. Kao konkretan primjer naveden je slučaj iz 27. kolovoza 2025. kada su najprije Index, a nekoliko minuta kasnije i Slobodna Dalmacija, objavili ekskluzivnu priču o uhićenju vojnog pilota iz Splita i njegove djevojke, srpske državljanke iz Kosovske Mitrovice, koje se sumnjičilo za špijunažu.
“Neke televizije baš brutalno kradu. Uzmu iz novina ili s portala tvoju temu i naprave kao svoj prilog, bez spominjanja onoga tko je prvi to objavio” rekao je kolegi Krasnecu jedan od sugovornika koji zbog osjetljivosti situacije nije želio otkriti identitet.
Iako su sve televizije, kao i redakcije ostalih tiskanih medija, dobili vlastitu potvrdu informacije o uhićenju i dovođenju na ispitivanje, sami autori koji su radili na toj priči poručuju – bez njihove prve objave, drugi novinari ne bi ni krenuli u zvanje izvora i provjeravanje te priče.
Ovakva praksa nije samo svojstvena Hrvatskoj, ima je i u svijetu. Kao razlog tome, navodi Krasnec, ograničeno je vrijeme koje TV novinari imaju u svojim prilozima i javljanjima uživo, a televizijska minuta je dragocjena.
U Hrvatskoj se takva praksa može pravdati i argumentom da smjernice HUDI-ja ne reguliraju televizijski program, nego samo digitalno novinarstvo, web stranice i portale. Ali, te smjernice ne reguliraju ni tiskane medije, pa ih se tiskani mediji, smatra, prema ovom istraživanju, više pridržavaju nego televizijski programi.
Naveo je i brojne primjere gdje kolege vode brigu o navođenju onog tko je vijest prvi objavio, ali naveo je i primjer dvostrukog atribuiranja. To nije neobično, ali je, kaže, potpuno nepotrebno.
“Postoje mediji koji se savjesno drže fer prenošenja i navođenja izvora, a postoje i oni koje je potrebno upozoriti kad takvo nešto propuste napraviti. Kad ih upozorite, kod nekih proces ispravka traje satima, a kod nekih je trenutna reakcija. Svakome se može dogoditi propust, ali bitno je kako se reagira“ – kazao je Rade Popadić, glavni urednik i direktor portala Dalmacija Danas.
Dobre prakse
U projektu se Tomislav Krasnec bavio i analizom primjera najbolje prakse u Americi i Engleskoj gdje se puno češće navodi tko je od autora ili medija bio primarni donositelj neke informacije.
Dok su u Italiji primjerice profesionalni novinari članovi Ordine dei giornalisti, tijela koje ima svoj etički kodeks u kojem se ne spominje izrijekom praksa pripisivanja autorstva informacija koje su prvotno objavljene u drugim medijima, Italija ima prilično razvijenu kulturu i tradiciju poštivanja nepisanih pravila takvog atribuiranja.
U Njemačkoj, agencija Media Tenor više od tri desetljeća bilježi sva citiranja nekih medija u drugim medijima te na temelju toga objavljuje godišnju rang listu najcitiranijih.
Njihova rang lista važna je za poslovanje medija, kako onih najvećih osam i najuglednijih, koji se nađu na vrhu liste najcitiranijih, tako i onih manjih, regionalnih medija, koji se nađu bilo gdje na rang listi, što im služi kao argument za dokazivanje vlastite vrijednosti i pred čitateljima i pred oglašivačima.
Trebalo bi nastaviti razvijati dobru praksu, smatra Krasnec, i po svijesti i po smjernicama. Važna je i svijest među medijskim profesionalcima o tome da jasno spominjanje i priznavanje rada drugih kolega ne šteti samom autoru ili izdavaču kod kojeg objavljuje, ali važne su i samoregulirajuće pisane preporuke koje daju smjer kako to raditi, a kako ne raditi.
Također, svjetski mediji, pogotovo oni koji imaju elaborirane i detaljne priručnike o novinarskim standardima kojima se vodi njihova redakcija, mogu i hrvatskim novinarima poslužiti kao orijentir o tome kako izgleda i zvuči dobra praksa, kojoj treba težiti, zaključio je Tomislav Krasnec.
Ovo je još jedan u nizu projekata koji je DZNAP financirao. Poziv na natječaj bio je raspisan od 7. listopada 2024. Autorima projekata na raspolaganje je stavljeno ukupno 15.000 eura, a pojedinačni projekti financirani su u iznosu od 500 do 3000 eura. Natječaj je bio otvoren do kraja siječnja 2025.
Prema odluci skupštine, najmanje 60 posto sredstava naznačuje se projektima vezanim za autorska prava. Projekti koji se odnose na promicanje i zaštitu novinarskih autorskih prava, poticanje novinarske kreativnosti i vrednovanja novinarskog autorskog rada i unapređivanje društvenog i materijalnog položaja novinara, financiraju se iz našeg Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva.
Cijelo je istraživanje dostupno ovdje (PDF).
Pripremio: M.W.
Foto: Mido Makasardi | Pexels
