Uz ponešto truda i regulacije NFT bi mogao postati mogućnostima bogat ekosustav, potencijalno zanimljiv za medije.
NFT je kratica za engleski izraz non-fungible token, što se kod nas prevodi kao nezamjenjivi token. Pomoću njih je moguće dokazati vlasništvo nad jedinstvenom digitalnom imovinom.
Sve što može biti digitalizirano ili predstavljeno u digitalnom obliku može biti pretvoreno u NFT. Nastaju stvaranjem računalnog koda na mrežama blockchaina, najčešće korištenjem standarda ERC-721. U taj je kod uključen jedinstveni identifikator s dodatnim poljima za podatke o vlasniku.
Iako su prisutni od 2014. i standardizirani od 2017. godine, u zadnje su vrijeme postali popularni među digitalnim umjetnicima, a u sve više ih se koristi i na tržištima digitalnih nekretnina, robe široke potrošnje…
Prema procjeni Bloomberga, vrijednost tržišta NFT-ovima je tijekom 2021. godine premašila 40 milijardi američkih dolara, s naznakama eksplozivnog rasta. Ne čudi stoga što Nike, Walmart i brojne druge tvrtke traže načine kako ući i uzeti svoj dio kolača.
Što se kupuje?
Za kupovinu i pohranu NFT-a potrebno je imati odgovarajući digitalni novčanik (ili više njih). Transakcije te vrste moguće je obaviti kriptovalutama na platformama kao što su OpenSea, Mintable, Rarible i druge.
No, kupovina NFT-a ne podrazumijeva automatski i prijenos svih prava vezanih uz intelektualno vlasništvo temeljem kojeg je nastao. Ta prava pridržava autor i/ili trenutni vlasnik. Između ostalog, obuhvaćaju pravo na reprodukciju rada, distribuciju kopija, javno izlaganje rada i tome slično.
Trenutno nema posve jasnog odgovora na pitanje može li NFT uopće prekršiti autorsko pravo kad ne sadrži samo djelo, već tek metapodatke o njemu? Na blockchain se, naime, rijetko postavlja sama digitalna imovina jer je to prilično skup sport. Stoga se koriste tokeni, koji su tek poveznice na digitalno djelo.
Za što onda ljudi diljem svijeta daju milijunske iznose kad kupuju NFT-ove? Pa, to je dobro pitanje. Tehnički, riječ je nizu brojki i slova koje se teško može smatrati reprodukcijom ili adaptacijom izvornog djela, čak i u velikodušnom tumačenju tih riječi, kamoli izvornim djelom. Pravno gledano, vlasnik autorskih prava trebao biti jedini koji može preobličiti izvorno djelo u NFT ili dati dozvolu za to.
U praksi se sve češće susrećemo sa slučajevima korištenja izvornog autorskog djela bez privole. Stoga se čini izvjesnim kako će trebati osmisliti načine kako zaštititi digitalno intelektualno vlasništvo od neovlaštenog prisvajanja.
Dok se stvari ne raščiste i ne postave trajno na pravno solidne noge nesuglasicama će se, čini se, baviti sudovi.
Primjerice, produkcijska kuća Miramax već je tužila redatelja Quentina Tarantina zbog kršenja ugovora i prava na intelektualno vlasništvo nakon što je najavio prodaju NFT-ova temeljenih na njegovom kultnom filmu „Pulp Fiction“.
Kako NFT koristiti u medijima?
NFT-ovi bi mogli poslužiti za, recimo, stvaranje rijetkih kolekcionarskih izdanja i drugih sličnih posebnih sadržaja. USA Today Network je tako za više od osam tisuća dolara prodao svoj prvi NFT, nadahnut prvim novinama koje su 1971. godine poletjele s astronautom Alanom Shepardom do Mjeseca i nazad.
Specijalno izdanje uključivalo je, između ostalog, tada objavljene članke, više od 300 fotografija i ilustracija iz njihove arhive, ali i ekskluzivni pristup turi koju je predvodio novinar zadužen za svemir Emre Kelly.
NFT-ovi također mogu drastično decentralizirati način na koji medijski sadržaji, nastaju, bivaju objavljeni i kako će autori za njih biti novčano nagrađeni. U tom nas smjeru nastoje pogurati platforme kao što je Mirror, koja se temelji na ideji kako su svi koji joj se pridruže njeni suvlasnici, pa stoga imaju pravo na dio prihoda od sadržaja kojeg su objavili.
Mogli bi poslužiti kao alati za upravljanje digitalnim pravima, ako se pronađe način kako ograničiti ili barem nadzirati izradu tokena. Sad to, naime, može bilo tko s dovoljnom razinom tehničkog znanja i vještine te pristupom odgovarajućim alatima.
Također, uz odgovarajuću regulaciju teoretski ih je moguće koristiti kao zaštitu od neovlaštenog kopiranja, odnosno dokaz kako je nešto što ste objavili doista vaše.
Na žalost, ne i od neovlaštenog prisvajanja autorskog i drugih prava. Opet, problem je to što praktično bilo tko uz nešto truda može napraviti vlastiti token i u njemu se proglasiti autorom ili autoricom.
Regulacija neće biti jednostavna
Ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, moguća rješenja bit će u rasponu od digitalnih vodenih žigova do pritiska na vlasnike platformi kako bi uveli reda i sankcionirali one koji se ne pridržavaju pravila.
U Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo očekuju kako će većina sporova biti rješavana na razini platformi za trgovinu NFT-ovima.
Iako su dosad iskušane metode u određenoj mjeri bile uspješne, na primjeru platformi poput YouTubea je vidljivo koliko je to opsežan i zahtjevan posao.
YouTube je u zadnje tri godine isplatio više od 30 milijardi američkih dolara tvorcima sadržaja i nositeljima prava (uz više od četiri mlrd. USD glazbenoj industriji od ožujka 2020. godine). Trećina tog iznosa stigla je od sadržaja kojeg su kreirali korisnici.
Prema podacima iz prvog izvješća o transparentnosti te tvrtke kad je riječ o autorskim pravima, tijekom prvih šest mjeseci prošle godine primili su više od 722 milijuna prigovora putem sustava Content ID i 1,6 milijuna zahtjeva za uklanjanje sadržaja putem alata Copyright Match.
Osporavanja su razmjerno rijetka pojava – 0,5 posto ukupnog broja prijava, blizu 3,7 milijuna slučajeva. Većina (više od 60 posto) je bila razriješena u korist onih koji su sadržaj podigli na platformu.