Miroslav Wranka je u svom eseju razmotrio nekoliko aspekata utjecaja umjetne inteligencije na novinarski rad u doba sve šire primjene tehnologija.
Odgovara na pitanja kao što su: Trebamo li se prema umjetnoj inteligenciji postaviti kao prema neprijatelju ili ju tretirati kao alat za kvalitetnije obavljanje posla? Koje su etičke i pravne posljedice razvoja tehnologije u ovom pogledu? Hoće li novinari uopće moći obavljati svoj posao ako ne razumiju barem elementarne koncepte na kojima počiva strojno učenje i drugi elementi ključni za umjetnu inteligenciju? Hoće li umjetna inteligencija u budućnosti moći producirati složenije oblike novinarskog izražavanja?
Tu je potrebno upozoriti da su mogućnosti različite i da njihovo uređivanje pravnim normama tek predstoji.
Pri tome će biti potrebno voditi računa o tome tko je razvio aplikaciju podržanu umjetnom inteligencijom koja generira takav tekst, tko je dao podatke koje je takve aplikacija koristila i tko je vlasnik aplikacije. To znači da će određena prava pripadati svakome tko je uložio napore i sredstva u lanac korištenja.
Ako je aplikacija razvijena prvenstveno investicijom novinske kuće onda će ona nastojati zadržati autorska prava. Ako je aplikacija u vlasništvu kompanije koja je samo iznajmljuje novinskoj kući, distribucija prava bit će različita.
Ako je podatke koji su korišteni za generiranje teksta prikupila novinska kuća, situacija će biti različita od one u kojoj bi bili korišteni podaci prikupljeni od nekoga drugoga i učinjeni dostupnima na internetu.
Tko će, u tom slučaju, polagati prava na njena autorska djela i kako bi to područje moglo biti pravno regulirano?
Odgovore na ta pitanja pročitajte u eseju,
Novinari i umjetna inteligencija: Smrtni neprijatelji, saveznici ili nešto treće?