Odluka Vrhovnog suda Italije intervenira u tumačenje iznimke citata u prenošenju autorskog djela i djelomice se suprotstavlja praksi suda Europske unije
8. travnja 2022. – Vrhovni sud Republike Italije (Corte di Cassazione) objavio je nalog koji izravno intervenira u tumačenje iznimke citata, kako je definirana u talijanskom Zakonu o autorskim pravima, a nalog je djelomice i u suprotnosti s najnovijom praksom Suda Europske unije.
Slučaj se može shvatiti i kao još jedan dokaz slabog ostvarenja napora Europske unije u usklađivanju nacionalnih autorsko pravnih zakonodavstava te još jednom naglašava potrebu za dodatnom intervencijom, kako bi se konačno ostvarila konvergencija među zakonima o autorskim pravima država članica.
Evo, o čemu je riječ.
Nakon smrti poznatog sicilijanskog slikara Maria Schifana, osnovana je neprofitna zaklada za arhiviranje i čuvanje njegovih djela. Nekoliko godina poslije, Schifanova supruga napustila je Zakladu i osnovala “Archivio Mario Schifano”, a slikarevi nasljednici uspješno su tužili Zakladu kako bi je spriječili u uporabi slikareva imena i u nakani da se predstavlja kao jedini subjekt ovlašten za potvrđivanje autentičnosti Schifanovih djela.
Zaklada je 2008. objavila djelo od šest svezaka – računalno generirani katalog podataka koji se odnose na slikareva djela. U toj publikaciji nalazi se i 24.000 (smanjenih) reprodukcija svih Schifanovih djela. Taj katalog poslan je, besplatno, u nekoliko umjetničkih galerija, aukcijskih kuća i javnih institucija.
Kad su to saznali, Schifanovi nasljednici ponovno su tužili Zakladu, tvrdeći da su prekršena njihova ekonomska i moralna prava nad slikarevim djelima. Tribunal u Milanu stao je na stranu optuženika, no prizivni sud u Milanu izdao je trajnu zabranu Zakladi koja više ne smije iskorištavati Schifanova djela, te je presudio da se nasljednicima nadoknadi 20.000 eura za neovlašteno korištenje slikareva imena.
Zanimljivo u tom slučaju jest to što je prizivni sud u Milanu izjavio da je objavljivanje djela legitimno, no u citatima se ne smije dopustiti reprodukcija djela u cijelosti.
Štoviše, sud je na naveo da svaka od osporenih reprodukcija predstavlja dopuštenu slobodnu upotrebu, budući da se svesci sastoje od zapisa kompjutorske katalogizacije Schifanovih djela, koju je napravila Zaklada, te nije riječ o umjetničkoj kritici koja bi za cilj imala umjetničko uživanje u slikarevoj zbirci.
Iz niza razloga (npr. nema traga o dobiti u računovodstvenim knjigama Zaklade, nije primljena niti jedna uplata za distribuciju svezaka, itd.), drugostupanjski sud je također rekao da proizvodnja i distribucija tog kataloga nemaju komercijalnu svrhu – čime je potvrđeno da su ispunjeni svi zahtjevi iznimke citata.
Nasljednici i Arhiv osporili su žalbenu odluku pred Vrhovnim sudom, koji je preinačio odluku Žalbenog suda, dajući prilično kontroverzno tumačenje članka 70. talijanskog Zakona o autorskom pravu.
Prvo, Vrhovni sud Italije je tvrdio da odredba o iznimci citata, po definiciji, dopušta samo djelomične reprodukcije zaštićenih djela. Ako se primijeni na figurativnu umjetnost, to implicira da se slike i slično ne mogu reproducirati u cijelosti, već samo u pojedinim detaljima. Drugim riječima, ne uzimajući u obzir najnovije naznake koje je dao sud Europske unije (CJEU), talijanski Vrhovni sud potvrdio je svoju prethodnu sudsku praksu, prema kojoj integralna reprodukcija umjetničkih djela, bez obzira na razmjer umnožavanja, nikada predstavlja slobodnu upotrebu.
Različito tumačenje predložio je Žalbeni sud u Milanu, koji pojam “djelomične reprodukcije” upućuje ne na jedno djelo, već na cjelokupnu umjetničku produkciju autora. To tumačenje odbačeno je na temelju načela strogog tumačenja iznimaka.
Drugo, Vrhovni sud Italije podredio je legitimnost čina citiranja u ostvarenju cilja kritiziranja i/ili uključivanja u raspravu s citiranim djelom, na temelju članka 10. Bernske konvencije („mjera opravdana svrhom” ). Taj zaključak potkrijepljuje i činjenica da bi rad u kojem je umetnut citat trebao imati potpuno autonomnu i drugačiju svrhu od cilja citiranog djela, tako da fragmenti potonjeg koje reproduciraju prvi ne stvaraju nikakvu konkurenciju – čak ni potencijal – uz prava iskorištavanja autora citiranog djela.
Treće, Vrhovi sud je od nižih sudova zatražio da provjere da li količina citiranog originalnog djela prelazi količinu strogo potrebnu u svrhu koja opravdava besplatnu upotrebu – provjeru koju je žalbeni sud propustio izvršiti.
Četvrto, i posljednje, Vrhovni sud Italije kritizirao je zaključak Žalbenog suda u Milanu koji kaže da je fokus na računalno utemeljenu katalogizaciju bio dovoljan da se isključi kompetitivna upotreba, a time i kršenje isključivih prava autora. Drugim riječima, tvrdi se da pravo reprodukcije ne pokriva samo identične kopije zaštićenih djela, već i svaku drugu reprodukciju (u bilo kojem formatu) koja bi mogla imati tržište, te stoga potencijalno može biti iskorištena od strane nositelja prava.
Navedeni argumenti Vrhovnog suda Italije samo su djelomično u skladu sa smjernicama Suda Europske unije o iznimci citata. Talijanski Vrhovni sud napravio je značajan korak unatrag u vremenu, ostajući usidren u svojoj prethodnoj sudskoj praksi i na taj način se suprotstavio nastojanju Suda Europske unije za usklađivanje zakonodavstava država članica.
Sud Europske unije kaže da su bitne karakteristike citata, korištenje djela ili njegovog odlomka u svrhu ilustracije neke tvrdnje, obrane mišljenja ili dopuštanja intelektualne usporedbe između djela i tvrdnji korisnika. Vrhovni sud Italije zanemario je izjavu Suda Europske unije koja se odnosi na maksimalnu količinu rada koji se može citirati pod iznimkom. To je važno za djela koja se moraju reproducirati u cijelosti da bi citat učinkovito obavljao svoju funkciju, kao što su djela vizualne umjetnosti, ali se mogu primijeniti i na druge kreacije. Sud Europske unije smatra citatom i internetsku poveznicu na datoteku koja se može samostalno preuzeti.
Usto, Sud Europske unije kaže da citiranje podrazumijeva „korištenje djela ili, općenito, odlomka djela“, čime je implicitno priznao da se (kada se traži da se ispuni svrha iznimke) potpuna reprodukcija djela i dalje može smatrati legitimnim citatom. To je u jasnom sukobu s pretpostavkom na koju se oslanjala odluka talijanskog Vrhovnog suda, koja kaže da samo djelomične reprodukcije mogu predstavljati legitiman citat, čak i u područjima, kao što je vizualna umjetnost.
Iznimke – navodi Sud EU – moraju se tumačiti na način koji ne dovodi u pitanje njihovu učinkovitost i ostvarenje njihove svrhe, a posebno ne sveukupni cilj a to je uspostava pravične ravnoteže između interesa nositelja prava i korisnika i temeljnih prava.
Budući da je citiranje zamišljeno kao oblik zaštite slobode izražavanja, uspostavu ravnoteže između interesa nositelja prava i korisnika, treba uzeti u obzir pri tumačenju i primjeni odredbe.
Kako bilo, optuženik iz ove priče ni u jednom slučaju ne bi pobijedio, a činjenica da je talijanski Vrhovni sud podsjetio na načelo strogog tumačenja iznimaka samo zato da bi podržao svoje tumačenje članka 70. talijanskog Zakona o autorskom pravu, pomiče taj propis u smjeru koji nije u skladu s najnovijim naznakama Suda Europske unije.
Kao što smo naglasili na početku, taj slučaj još je jedan dokaz neuspjeha u usklađivanju fleksibilnosti autorskih prava EU-a.