Hrvatska diskografska udruga (HDU) i udruga ZAPRAF ocijenili su najnoviji prijedlog Zakona o autorskom pravu europskim presedanom, a ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek prozvali da je “njezin prijedlog Zakona očigledno prilagođen ili njezinim skrivenim interesima ili interesima određenih skupina”.
Reakcija udruge diskografa i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonografskih prava (ZAPRAF) uslijedila je nakon nedavne sjednice saborskog Odbora za medije nakon koje je predstavljen najnoviji prijedlog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. U dosadašnjim reakcijama, taj prijedlog zakona žestoko su kritizirale udruge iz kreativne industrije, a naročito novinarske strukovne udruge, no zasad najoštriji napad na predlagače zakonai ministricu Obuljen Koržinek dolazi iz HDU i ZAPRAF-a.
“Iako nije bilo potrebe za njegovim izmjenama jer je on već u prvom čitanju bio usklađen s EU Direktivom koja se njime implementira i prihvaćen od strane struke, ministrica Obuljen Koržinek je sada, nakon gotovo pet mjeseci od prvog čitanja, iznenada i samovoljno odlučila da je Zakon ipak potrebno mijenjati bez navođenja jasnih i pravno utemeljenih argumenata te je njezin prijedlog Zakona očigledno prilagođen ili njezinim skrivenim interesima ili interesima određenih uskih skupina pojedinaca” ističu u HDU i ZAPRAF-u.
Navode i kako bi, prema novom prijedlogu Zakona, ministrica izravno ovlastila isključivo izvođačku organizaciju HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava ) da preispituje valjanost kako postojećih, tako i budućih ugovora između izvođača i glazbenih izdavača. Time im, kako ističu, de facto daje ulogu suda koji bi mogao pristrano i nepotrebno procjenjivati i ocjenjivati prava izvođačima i izdavačima, i samim time ukinuti slobodu izbora i ugovaranja.
“No, ni to nije sve: kod onih ugovora za koje HUZIP odluči da nisu valjano sastavljeni, ministrica je HUZIP-u osigurala monopolno pravo da prikuplja novce od digitalnih servisa za izvođače, iako je dosada izvođač prema slobodnom izboru mogao odlučiti hoće li svoje naknade prikupljati samostalno ili preko HUZIP-a. Čini se kao da je novi nacrt prijedloga Zakona pisao odvjetnički tim HUZIP-a”, ističu.
Nakon istupa ministrice Obuljen Koržinek, koja je u RTL Direktu dala svoje viđenje zakona, te dvije strukovne udruge objavile su svoj “apel za istinom” te prozvali ministricu da daje “manipulativne izjave bez utemljenja” i da što prije odgovori na više pitanja koje se odnose na poziciju HUZIP-a
Osim diskografa, na najnoviji prijedlog Zakona reagirale su i novinarske strukovne udruge predvođene Društvom za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP).
Ističuči i kako je novim prijedlogom napravljen “povijesni pomak” – novinarska djela, fotografije i audiovizualni prilozi zalaganjem DZNAP-a konačno su uvrštena u autorska djela, naglašavaju i da dalje u prijedlogu Zakona postoji “povijesni odmak” – drastično srozavanje prava autora.
“Ono što se nije pomaknulo ni milimetar je odluka zakonodavca da autorska prava za djela stvorena u radnom odnosu prenese na poslodavca, u novinarskom slučaju nakladnika, i to zauvijek, i ako radni odnos prestane. Za sve autore to je pogubna, drastična erozija autorskih prava u radnom odnosu koja, prema aktualnom zakonu, pripadaju autoru, a ako je imovinska prava prenio na poslodavca, ona mu u trenutku prekida radnog odnosa ponovo pripadaju.”, ističu u odgovoru HINA-i.
Dodaju i kako je u tom “paketu“ ubačena i mogućnost da naručitelj posla bez privole autora mijenja ili dovršava njegovo autorsko djelo.
“Ni taj dio nije promijenjen u zadnjoj verziji, a ne postoji dovoljno teška riječ kojom bi se opisalo što za novinara znači ozakonjenje intervencija u njegov izvorni tekst ili drugi sadržaj”.
Kad je posrijedi prenošenje sadržaja, u stavku koji definira da moraju biti potpisani nakladnik i autor, stoji dodatak da ime i prezime novinara moraju biti navedeni – ako je to u skladu s uobičajenom praksom u medijskom izvještavanju. Ta konstrukcija otvara prostor nepotpisivanju autora, naglašavaju u DZNAP-u. Posebno ističu i kako, osim navedenoga, nije mijenjana ni konstrukcija prema kojoj novinari naknadu od korištenja autorskih djela na internetu mogu ostvariti samo preko nakladnika, kao svoj udio u naknadi koju oni naplate.
“Ne možemo je izravno potraživati od internetskih platformi. Što ako se nakladnici ne organiziraju i ne naplate ništa? Mi u tom slučaju ostajemo bez naknade!” poručuju u DZNAP-u. Zaključno, ističu i kako su iznevjerena njihova vjerovanja kako će u fokusu novog Zakona u fokusu biti zajednički nastup prema internetskim platformama na što se pozivala i resorna ministrica, no – u zakonu je nešto posve drugo. U DZNAP-u ističu i kako su te izmjene tražili puno ranije, a sada upozoravaju na potencijalne dramatične posljedice. Nastojanje DZNAP-a kao predvodnika borbe za novinarska autorska prava podupiru i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i Sindikat novinara Hrvatske (SNH).
“HND i SNH imaju isti stav kao i DZNAP. U tom smislu djelujemo zajedno. A što se tiče nedavne sjednice saborskog odbora na njoj su se mogle čuti prijedlozi, primjedbe od strane novinarske struke”, poručuju.
No, s druge strane, na najnoviji prijedlog Zakona nemaju primjedbi u ZAMP-u.
“Hrvatsko društvo skladatelja sa svojom stručnom službom ZAMP, iz perspektive glazbenih autora, nema primjedbi na predloženi Zakon – ocjenjuje ga kao kvalitetni pomak u pravcu uređenog ostvarivanja prava na Internetu.”, ističu u odgovoru HINA-i. Dodaju i kako smatraju da su odrednice iz EU Direktive o autorskom pravu korektno implementirane u prijedlog Zakona.
“Žao nam je zbog nastalog sukoba između dviju hrvatskih glazbenih udruga, ali taj sukob je potpuno razumljiv jer se pitanje ostvarivanja prava na internetu gleda kao dugoročno važno za sve u glazbenoj industriji. Desetljećima unatrag, sva otvorena pitanja rješavali smo za stolom unutar industrije i bili u tome iznimno uspješni pa smo čvrsto vjerovali da se i ovaj problem može i mora riješiti dogovorno Budući da do to toga nije došlo, cijeli problem vratio se Ministarstvu kulture i medija koji su se doista našli u nezavidnom položaju kako pomiriti sve interese. Rješenja koja država u ovakvim slučajevima može ponuditi rijetko će u potpunosti zadovoljiti obe strane”, zaključuju u ZAMP-u