Boris Trupčević, predsjednik HUP-ove Udruge novinskih izdavača, dao je za DZNAP odgovore na nekoliko ključnih pitanja oko primjene Direktive, budućnosti medija i naplate sadržaja.
Direktiva o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu je tu – kako bi
ona trebala biti primjenjiva u praksi u Hrvatskoj, odnosno s kojim stavom kreću
novinski izdavači prema Ministarstvu kulture?
Direktiva je početak i nju tek treba implementirati u domaće zakonodavstvo. Hrvatska će biti među prvim zemljama koja će to učiniti jer je novi Zakon o autorskim i srodnim pravima već u izradi, a samim time je pokrenuta njegova prilagodba Direktivi. Hrvatski izdavači prije svega žele priznanje izdavačkih prava, čija je nereguliranost dosad onemogućavala zaštitu tih prava. U tom dijelu smo bili potpuno zakinuti u odnosu na, primjerice, diskografe ili druge kategorije izdavača. Zbog takve situacije nismo mogli pravno reagirati na zloupotrebe naših izdanja, poput slučaja kada su institucije Republike Hrvatske piratizirale čitava izdanja tiskovina, i to među ostalim i MUP, koji bi trebao sprječavati piratstvo. U odnosu na članke Direktive koji su bili sporni, mi nemamo preveliki manevarski prostor jer moramo slijediti taj propis. No, svakako ćemo se zalagati da omogućimo praktičnu primjenu Direktive i Zakona na način koji jasno definira što je dopušteno, a što nije.
Hoće li korisnici na kraju biti zakinuti zbog manje sadržaja koji će im biti dostupan besplatno na Internetu?
Sadržaj je i danas uglavnom besplatno dostupan na Internetu.
Hoće li tako ostati ili ne, uopće ne ovisi o Direktivi nego o poslovnoj
politici izdavača, autora i općenito nositelja prava na ta djela. Trend u
svijetu je da se za kvalitetan sadržaj sve češće traži pretplata, jer stvaranje
takvog sadržaja često nije moguće financirati isključivo prihodima od
oglašavanja. Ono što je moguće kao posljedica Direktive jest da razni servisi
koji agregiraju (prikupljaju tuđe) sadržaje smanje dostupnost novinskog, tj.
novinarskog sadržaja na svojim platformama u strahu od pravnih akcija izdavača.
Kako bi, prema vašem mišljenju, izgledala pravedna naknada i njena podjela između autora i nakladnika, ako primjerice Google news preuzme članak domaćeg medija?
Osobno ne vjerujem da je moguć ekonomski održiv model raspodjele
prihoda koje primjerice Google i Facebook ostvaruju distribucijom medijskih
sadržaja. Računice koje su radili stručnjaci u inozemstvu govore da je ukupni
“kolač” premali da bi autori i nakladnici ostvarili neke značajnije
prihode. Bolja alternativa od naplate naknada je, čini mi se, smanjenje
posredničke uloge platformi i izgradnja sve jače izravne veze korisnika i
izdavača. Pojedinačno su prihodi Googla i Facebooka veliki, međutim
raspodijeljeni na mnoštvo autora i medija oni postaju beznačajne svote, a
pritom moramo uzeti u obzir da je prihod koji generira distribucija medijskih
sadržaja vjerojatno tek manji dio njihovih prihoda. Nadalje, Google News
konkretno ne preuzima članke, nego servira linkove. Odabrani članci čitaju se
na stranicama izdavača, ali problem je što i sama “agregacija”
sadržaja u svojevrsnom izlogu predstavlja vrijednost za korisnika koji se često
o većini stvari informiraju gledajući naslove i kratke isječke, između čega
platforma koja agregira servira oglase. Nažalost, taj dio je dopušten
Direktivom. Smatram da oko toga, pri donošenju Direktive, nije bilo stvarnog
razumijevanja ekonomske vrijednosti tih “pojedinačnih riječi, linkova i
kratkih isječaka”, a uslijed velikih pritisaka i lobiranja taj dio je
ostao u propisu. No, kao medijski profesionalac, smatram da ta “rupa u
zakonu” ne može uključivati i fotografije jer je prenošenje fotografije uz
link i kratki isječak zapravo prenošenje i korištenje čitavog autorskog djela
(fotografije) na isti način na koji tu fotografiju prezentiraju izdavači,
pogotovo na mediju pametnih telefona. Tu je možda prostor ograničavanja
utjecaja platformi, jer link bez fotografije dokazano ima mnogo manju
atraktivnost i vrijednost kod korisnika. No, opet su na potezu izdavači. I dok
Google “povlači” takve ilustrirane linkove (pull), velik dio izdavača
iste takve linkove dragovoljno plasira na Facebook (push). Ukoliko Facebook i
Google odluče dio svojih prihoda prepustiti samo ključnim tj. odabranim
izdavačima, za što postoje neke indicije, onda postoji mogućnosti da bi
najznačajniji mediji u većim zemljama mogli dobiti ozbiljnije svote koje ipak
mogu pomoći ekonomskoj održivosti tih redakcija.
Koje su po vama glavne poteškoće u naplati autorskog rada, i kako ih riješiti?
Ključni je problem ideja da sadržaji moraju biti besplatni, a
koja se ukorijenila kao navika kod većine korisnika. Nisu za to krivi korisnici
nego mnoge greške koje su autori i izdavači sami činili posljednja dva
desetljeća. Ipak, percepcija vrijednosti sadržaja se mijenja i sve je više
audio-vizualnih servisa za koje korisnici spremno plaćaju pretplatu, a rastući
je trend uspješnih digitalnih pretplata u informativnim medijima. Autorski rad
mora imati veću vrijednost nego ikad prije da bi ga korisnici bili spremni
platiti. Distribucija sadržaja je potpuno i globalno demokratizirana pa stoga
niti jedna platforma više nema ekskluzivnost prenošenja tih sadržaja, i samim
time percipirana vrijednost manje kvalitetnog sadržaja dramatično opada.
Hoće li po vama i Internet ugasiti novine i televiziju?
Novine će živjeti još neko vrijeme jer pružaju drugačije iskustvo konzumacije sadržaja. Televizija tek sada ulazi u probleme kakve su već prošle novine. I jedni i drugi svoju budućnost mogu graditi jedino na produkciji kvalitetnih sadržaja, jer su odbrojani dani poslovnim modelima koji se zasnivaju na mediju kao “nosaču” djela ili na različitim “paketima” sadržaja. Neizbježna je potpuna dominacija Interneta – odnosno digitalne i nelinearne distribucije sadržaja – iako postoji određeni potencijal u izgradnji jakih brendova kao destinacija na kojima je dostupan vrhunski sadržaj, bio taj brend platforma poput Netflixa ili novinska kuća poput New York Timesa.
