Učestala novinarska i urednička praksa je prenositi tekstove s drugih portala. I ono što je uobičajeno da se prenosi ime portala koji je donio vijest ali ne i ime autora.
Zašto je to tako, u projektu pod nazivom “Prenošenje tekstova na portalu bez navođenja autora” koji je financiralo Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) pozabavila se kolegica iz Slobodne Dalmacije Anita Matić.
Potrebno je malo ali to nitko ne radi. I sami autori nažalost su prešutno pristali na takvu praksu. Dok se s druge strane nakladnici pozivaju da je moguće prenijeti do 600 riječi uz “linkanje” na njihov portal. Autori tekstova najčešće se u tim nakladničkim uvjetima prenošenja ne spominju. Kao da su nebitni, a ključne su karike u tom procesu.
Potpisivanjem autora na preneseni tekst, zaključuje Matić, novinari bi dobili određenu satisfakciju za svoj trud. To bi bio fer potez, kojeg nikoga ne bi stajao ni centa, a moralno je bespredmetno ispravan.
U čemu je onda, pita se Matić, “kvaka”? Očito u tome što nikome nije dovoljno stalo da se stvar promijeni, jer posljedice za ovakve slučajeve uglavnom ne postoje.
Ukratko, portali koji ne prenose autora možda smatraju da bi time donekle narušili vlastiti integritet, računajući kako je svaku vijest bolje upakirati kao – skoro pa svoju, pa tako nije rijetkost i da sami izvor odakle je određena informacija preuzeta, vidimo tek pri dnu teksta.
Da bi se s novinarske strane nešto promijenilo, zaključila je autorica, trebalo bi uspostaviti kolektivnu svijest o problematici. Možda bi potpisivanje svojevrsnog kolektivnog novinarskog kodeksa po kojem bi se zahtijevalo da se ovakva praksa promijeni – riješilo problem.
Autorica je ipak pronašla i primjere dobre prakse.
Rijetki su oni koji, primjerice, potpisuju Hinine novinare, a što primjerice radi Glas Slavonije i Slobodna Dalmacija. Imena autora drugih medija moći će te vidjeti na Dnevniku.hr kao i na nekim lokalnim portalima poput kaštela.org, e-zadar.net, zagorje.com., zagreb.info, virovitica.net.
Prof. dr. sc. Igor Gliha s Pravnog fakulteta u Zagrebu, stručnjak za autorska prava, ističe kako nepotpisivanja autora kod prenesenog teksta definitivno nije stvar samo moralne satisfakcije, riječ je, kaže, o povredi prava paterniteta za koju se može i kazneno odgovarati, osim u slučaju kada autor to ne želi ili tehnički uvjeti to ne dopuštaju.
Jedna među rijetkim novinarima koja je pravdu pokušala pronaći na sudu jest novinarka Gabrijela Radanović. Međutim, nije se tamo usrećila. Iako je njezin video, kaže, nepotpisan objavio drugi medij, na Visokom sudu izgubila je spor i morala platiti preko 2000 eura sudskih troškova.
Problem nepriznavanja autorskog rada novinara u hrvatskom medijskom prostoru ozbiljan je i sustavan. Unatoč zakonskoj obvezi navođenja autora, zaključila je Matić, praksa pokazuje da većina portala to ignorira. Time se ne krši samo Zakon o autorskom pravu, smatra Matić, nego se i narušava profesionalni integritet novinara. Takvo ponašanje je često rezultat kombinacije uredničke nemarnosti, komercijalnih interesa, ali i pasivnosti samih autora koji, zbog iscrpljujućih sudskih procesa, često od njih u startu odustaju.
Stručnjaci poput prof. dr. sc. Igora Glihe i odvjetnice Maje Bilić-Paulić naglašavaju da su novinarska djela autorski rad i kao takva pravno zaštićena i da svako korištenje istih bez navođenja autora može predstavljati kazneno djelo. Novinari poput Damira Petranovića, Ivana Kaštelana i Ivane Buljan otvoreno govore o osjećaju bespomoćnosti i poniženja kada vide svoj rad preuzet bez ikakve atribucije. Svi oni ukazuju na potrebu kolektivnog buđenja – kroz novinarski kodeks, sindikalne inicijative i jasne uredničke politike.
Postoji i razlika u društvenom tretmanu autorskih prava između novinara i primjerice glazbenika, zaključuje Matić, što dodatno ukazuje na nerazumijevanje vrijednosti novinarskog rada. Novinarski tekst nije samo informacija – to je produkt istraživanja, analize i osobnog doprinosa, koji zaslužuje poštovanje.
Da bi se situacija promijenila, potrebno je djelovanje s više razina:
– Urednici moraju uvesti praksu obaveznog navođenja autora.
– Nakladnici trebaju podržavati autore i poštovati njihova moralna prava.
– Novinari bi se trebali glasnije boriti za svoja autorska prava i prestati tolerirati ignoriranje svog rada.
U konačnici, rješenje je moguće – ali samo ako svi sudionici u procesu krenu uvažavati autore i njihov rad. Ako želimo kvalitetno novinarstvo, kazala je Matić, osnovno poštovanje prema autorima mora postojati. Bez toga, gubimo ne samo kredibilitet struke, nego i povjerenje javnosti.
Ovo je još jedan u nizu projekata koji je DZNAP financirao. Poziv na natječaj bio je raspisan od 7. listopada 2024. Autorima projekata na raspolaganje je stavljeno ukupno 15.000 eura, a pojedinačni projekti financirani su u iznosu od 500 do 3000 eura.
Natječaj je bio otvoren do kraja siječnja 2025. Prema odluci skupštine, najmanje 60 posto sredstava naznačuje se projektima vezanim za autorska prava.
Projekte koji se odnose na promicanje i zaštitu novinarskih autorskih prava, poticanje novinarske kreativnosti i vrednovanja novinarskog autorskog rada i unapređivanje društvenog i materijalnog položaja novinara, financira se iz našeg Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva.
Cijelo je istraživanje dostupno ovdje.
Pripremio: M.W.
Foto: AbsolutVision | Unsplash
