Zagreb, 10. proinac 2020. – Autorskopravna zaštita proteklih je godina osobito aktualna u pitanju stvaranja okolnosti za održivu medijsku industriju na jedinstvenom digitalnom tržištu Europske unije, koje je i Hrvatska dio. Reforma autorskog prava donosi brojne novine po pitanju zaštite novinskih izdavača i novinara, kao i organizacija za emitiranje na Internetu. Vrlo su složeni propisi koji uređuju ova pitanja, tehnološki su uvjetovani i stoga zahtijevaju podrobnu analizu.
Zato je Odjel za upravljanje kvalitetom Hrvatske gospodarske komore organizirao besplatnu online radionicu o novostima autorskopravnog uređenja u medijskoj industriji. Edukacija (u formi online predavanja, odgovora na pitanja iz publike i prezenatcije primjera iz prakse) bila je namijenjena svim dionicima u medijskoj industriji koji su bili zainteresirani saznati kako će nova europska pravila o zaštiti autorskog i srodnih prava biti implementirana u novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima te koje će učinke ta pravila proizvesti u praksi. Zakon ovih dana ide u prvo čitanje u Saboru, a odmah iza Nove godine i u durgo, a naša zemlja taj propis u svoje zakonodavstvo mora ugraditi najkasnije do 7. lipnja 2021. godine.
Najvažnija novost novog Zakona o autorskom i srodnim pravima, kad su u pitanju mediji, je uvođenje novog srodnog prava medijskih nakladnika.
Razlog uvođenja novog prava medijskih nakladnika velika su financijska i organizacijska ulaganja koje medijski nakladnici poduzimaju kako bi intelektualne tvorevine novinara, fotoreportera i drugih medijskih autora došle do krajnjih korinsika. Tim novim pravom medijski nakladnici su postavljeni u isti rang autorsko pravne zaštite kakav imaju proizvođači fonograma, videograma, televizije itd.
Do sada su medijski nakladnici imali samo ona autorska prava koja su stekli od autora, novinara i fotoreportera – ugovorom (ugovorom o radu, ugovorom o djelu i autorskim ugovorima). Negativna iskustva pred sudovima u pitanjima dokazivanja stjecanja prava iskorištavanja autorskih dijela i negativna iskustva u pregovorima s internetskim platformama, navela su medije na lobiranje za uvođenje tog novog prava.
Prema novom zakonu, medijskom nakladniku više nisu potrebni ugovori da bi mogao konzumirati to svoje novo pravo, s time da to pravo ne smije koristiti na način koji može štetiti autorskom pravu novinara ili fotoreportera. Zakon propisuje da će se taj odnos propitvati u svakoj pojedinoj, spornoj situaciji.
Novo pravo medijskih nakladnika ne odnosi se na internetske poveznice (linkove) pojedine riječi, kratke isječke (snippets) i privatna i nekomercijalna korištenja individualnih korisnika (recimo, objave na Facebooku i proslijeđivanje linkova na članke u medijima, na toj i na drugim društvenim mrežama). Novo pravo medijskih nakladnika traje dvije godine računajući od prvog dana godine nakon izdavanja i primijenjuje se samo na medijske nakladnike koji imaju sjedište u EU.
Što se tiče odnosa medijskih nakladnika i autora – novinara i fotoreportera, najvažnija odredba novog Zakona o autorskom i srodnim pravima je da novinar i fotoreporter moraju dobiti odgovarajući dio naknade koju medijski naklandici prime za korištenje njihovih izdanja od pružatelja usluga informacijskog društva (Google, Facebook, itd.). Pri tome, ni EU Dirketiva ni hrvatski Zakon o autorskom i srodnim pravima ne definiraju tu naknadu precizno, u smislu nekog iznosa.
Zakon na nov način uređuje i autorska djela koja su nastala u radnom odnosu i po narudžbi (ugovorom o narudžbi). Do sada su prava ostajala kod autora ako drukčije nije bilo ugovoreno, a po novom zakonu predmnijeva se da je medijskih nakladnik automatski stekao iskljčiva imovinska autorska prava svojih zaposlenika. Plaća je ujedno i naknada za stjecanje autorskih prava, a sve više od toga novinar i medijski nakladnik mogu dogovoriti pravilnikom ili kolektivnim ugovorom.
Ako je korištenje novinarovog autorskog djela stvorenog u radnom odnosu imalo bitan doprinos na povećanje dohotka medijske tvrtke u kojoj je zaposlen, autor ima pravo na posebnu, primjerenu naknadu, razmjernu doprinosu koje je njegovo autorsko djelo ostvarilo na poslovanje poslodavca.
Što se ostaloga tiče, ideja je da se između medijskih nakladnika i udruga autora, kao što je naš DZNAP, a po novom Zakonu to može biti i netko drugi, postigne dogovor o stjecanju prava na udio u pravu medijskih nakladnika. Udruga autora (DZNAP) i udruga medijskih nakladnika (u osnivanju) trebaju se dogovoriti koliki će biti postotak koji novinari trebaju dobiti od te naknkade. Kad se to odredi, DZNAP će tu naknadu distribuirati na svoje članove, na sličan način kako to danas radi s naknadama koje ubire od press clipping agencija.
*Predavač na radionici bila je dr. sc. Romana Matanovac Vučković, izvanredna profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica je i poslijediplomskog interdisciplinarnog specijalističkog studija Intelektualno vlasništvo na Sveučilištu u Zagrebu. Arbitrica je na Stalnom arbitražnom sudu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Zastupnica je za žigove i patente te europska patentna zastupnica. Kao međunarodnu eksperticu u području intelektualnog vlasništva angažira je Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo te Europska patentna organizacija. Stručna je voditeljica radne skupine za izradu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.