Korisnici Photosholtera (portfolio opcije kojoj vjeruju mnogi poznati profesionalni fotografi) pišu i blogove, pa je tako na tom mrežnom odredištu nedavno objavljen članak o psihičkom stanju fotografa u Sjedinjenim američkim državama, za vrijeme trajanja izolacije i karantene izazvane koronavirusom.
Caitlyn Edwards, članica PhotoShelter tima, razgovarala je s Kaylen Hagadorn, licenciranom socijalnom radnicom, psihoteraoeutkinjom i ravnateljicom klinike New York Cobb o tome kako korona utječe na zajednicu fotoreportera i koje korake oni moraju poduzeti da bi se osjećali bolje.
Evo izvatka iz tog razgovora.
Kolikogod su smiješni neki memeovi i tweetovi o koroni (da ne spomenemo i beskonačan niz vijesti), želimo biti vrlo jasni o važnosti psihičkog stanja ljudi koji se trenutno nalaze u karanteni: puno nas osjeća se izolirano, usamljeno, anksiozno, a ponekad i beznadno. Puno nas se pita kako se brinuti o svom psihičkom zdravlju kada se fizički distanciramo ili ostajemo doma zbog vladinih mjera predostrožnosti, a mnogi među nama, brojni fotografi i fotoreporteri honorarci, trenutno su na čekanju i bez prihoda? Što možemo učiniti da se osjećamo povezanima i sigurnima kada je sve tako nesigurno i ne znamo hoće li biti posla za nas, a egzistencija nam je ugrožena? Trenutno najveći problem fotoreportera je, uz bojazan gubljenja posla i novaca – i strah od nepoznatog. Nitko ne zna, kako će ovo utjecati na buduće poslove. Ljudi ne znaju kako će platiti najam stana ili kada će opet moći raditi. Zato je tema o kojoj najviše pričam s fotoreporterima anksioznost ili depresija koju osjećaju. Kulturološki gledano, kada dođe do anksioznosti, pričamo o pretjeranim reakcijama na neke stvari koje nas, zapravo, ne bi trebale utjeskobljivati. Međutim, globalna pandemija koronavirusa i potencijalni gubitak posla uz činjenicu da nitko ne zna kako će sve to završiti, stvari su koje treba shvatiti ozbiljno – i s kojima se treba suočavati postupno. Uvijek preporučam da se veliki zadaci podjele na manje i rješavaju malo po malo, radije nego da se odmah suočimo s golemim, strašnim problemom s kojim se sada suočavamo. Ako vam je rok za plaćanje stanarine u srijedu i to vam uzrokuje stres, fokusirajte se na dane između današnjeg dana i srijede. Nakon srijede, počnite dodavati nove stvari koje treba riješiti, onda kada osjetite da ste spremni prijeći na novu stvar. Uz to, zamijetila sam da sada ima puno ljudi koji misle da moraju biti produktivni više nego inače. Problem s time je što mit o nužnosti produktivnosti samo dodaje novu brigu na već postojeći stres. Mnogi moji pacijenti kažu da moraju biti produktivni. Štošta na internetu uvjerava nas da je produktivnost obavezna – sada moraš napisati šesnaest knjiga, zato jer ne radiš. Danas, trebaš dati sve od sebe u projektu koji si otezao jer “napokon imaš vremena”. Produktivnost je dobar alat za suočavanje sa stresom, no nije za svakoga. Većina ljudi se ne nosi sa stresom produktivnošću. Ne možeš jednostavno reći sebi: e, sad ću biti produktivniji i to će odagnati stres. To tako ne ide – rekla je u razgovoru za PhotoShelter Kaylen Hagadorn.