Otprilike mjesec dana je prošlo otkad su se autorska prava iznenada našla u središtu pozornosti medija i javnosti zahvaljujući plagijatu koji je umalo završio kao službeno sredstvo plaćanja.
Početkom veljače bili smo svjedoci dosad medijski najeksponiranijeg slučaja povrede fotografskog autorskog prava u hrvatskoj povijesti. Podsjetimo, skandal je izbio nakon što se pokazalo kako je Stjepan Pranjković bez dozvole koristio uradak škotskog fotografa Iana H. Leacha.
Oko te neovlaštene posudbe ne bi se vjerojatno podiglo ni približno toliko medijske prašine da Pranjkovićev rad nije bio pobjednički na natječaju kojim je Hrvatska narodna banka tražila idejno i izvedbeno rješenje za izgled hrvatskog izdanja kovanice od jednog eura.
Pod rijetko složnim pritiskom medija i javnosti Pranjković je povukao svoj prijedlog dizajna, odrekao se ukupno 140 tisuća kuna nagrada na više natječaja i ispričao se redom Vladi, HNB-u i hrvatskoj javnosti.
HNB je nakon Pranjkovićevog povlačenja poništila natječaj i 14. veljače raspisala novi, koji je završio s petkom, 4. ožujkom. S nestrpljenjem iščekujemo objavu rezultata.
Kakve smo pouke mogli izvući iz tog javnog debakla HNB-a? Pogledajmo.
O zaštiti autorskih prava ne vodi se dovoljno računa ni u vrhu države. Iz Narodne banke istaknuli su kako su tijekom natječaja od svih autora tražili i dobilo potrebna jamstva u obliku potpisanih izjava kojima autori potvrđuju da je njihovo autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina, nastala isključivo za potrebe natječaja.
Manji je problem što su ih na neovlašteno korištenje tuđeg intelektualnog vlasništva morali upozoriti mediji i javnost. U natječaju ovih razmjera nitko, pa tako ni HNB, ne može pratiti sva autorska djela koja mogu biti korištena za izradu idejnih rješenja, niti to itko razuman od njih očekuje.
Ali, nisu reagirali pravovremeno ni kad je postalo očito kako je doista došlo do kršenja autorskih prava.
Već opravdana sumnja u takav razvoj događaja trebala bi biti dovoljna ne samo za poništavanje (ili barem suspenziju) natječaja već i za zahtjev za povratom novca kojeg je potencijalni prekršitelj dobio kao nagradu.
Postupci HNB-a u ovoj situaciji daje naslutiti kako nisu računali na ovakav scenarij, niti su bili spremni upogoniti procedure i mehanizme koji bi osigurali zaštitu autorskog prava, ako su ih uopće imali pripremljene i na raspolaganju.
S obzirom da je riječ o jednoj od najznačajnijih institucija u Hrvatskoj, to je prilično obeshrabrujuća spoznaja.
Možemo samo zamisliti što bi bilo da se škotski fotograf odlučio na podizanje tužbe nakon što su prve kovanice s plagijatom već bile puštene u opticaj.
Moguće je senzibilizirati javnost za problematiku autorskih prava. Malo kad se u široj javnosti toliko raspravljalo o pitanjima kojima se inače bavi razmjerno mali broj za njih izravno zainteresiranih ljudi.
Možemo se, doduše, nadati kako nećemo imati baš često priliku koristiti skandal na nacionalnoj razini kako bi ukazali na probleme s kojima se suočavamo.
Ali, imali smo prilike uvjeriti se kako je javnost spremna uključiti se u rasprave te vrste – pa makar i na vrlo površnoj razini – i stati na stranu autora.
Stoga treba iskoristiti svaku takvu priliku koja se pruži. I biti u tome uporan jer javnost, na žalost, ima pamćenje i raspon pažnje usporediv sa zlatnom ribicom.
Tresla se brda, rodio se miš. Skandal s HNB-ovim natječajem tek je jedan u nizu slučajeva krađe intelektualnog vlasništva koji su isplivali na svjetlo dana zadnjih godina.
Opet, nije problem što ih se otkriva već što u pravilu prolaze nekažnjeno. Snježana Bagić je, primjerice, i dalje sutkinja Ustavnog suda, iako se svojedobno ispostavilo kako je prepisala znanstveni članak svog kolege Teodora Antića. Ispričala se i – nikom ništa.
U Hrvatskoj takva praksa, na žalost, nije rijetkost. Pranjković je prošao nešto lošije jer se našao na vjetrometini, bez spomena vrijednog političkog zaleđa, pa je javno osramoćen i ostao je bez značajne količine novca.
No, sve dok se lažne doktorate, magisterije, diplomske radove i tko zna što sve još tretira kao manje prekršaje koje je dovoljno sankcionirati s packom ili dvije ova država neće vidjeti značajan napredak u zaštiti intelektualnog vlasništva.
