Danska se pridružila velikom sporu pred Sudom pravde Europske unije o tome mogu li nacionalne vlade zahtijevati od velikih digitalnih platformi i streaming servisa plaćanje izdavačima, autorima i izvođačima naknadu za korištenje materijala zaštićenih o autorskim pravima.
Tom intervencijom podržavaju Belgiju u slučaju C-663/24, Streamz i drugi, koji je Sud Europske unije saslušao 6. i 7. srpnja. Google, Meta Platforms, Spotify, Sony, Streamz i druge tvrtke osporavaju odredbe belgijske provedbe direktive Unije o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
U sažetku slučaja navedeno je kako je belgijski Ustavni sud pitao jesu li mjere kompatibilne s legislativom Unije o autorskim pravima, slobodom pružanja usluga i slobodom poduzetništva.
Spor se djelomično usredotočuje na članak 15. direktive o autorskim pravima, kojim su stvorena prava za izdavače tiska kada servisi online koriste njihove publikacije. Belgija je dodala mehanizme koji se odnose na naknadu za izdavače, autore i izvođače.
Platforme tvrde kako dijelovi nacionalnog zakona nameću obveze koje nadilaze ono što dopušta zakonodavstvo Unije. Belgijski pristaše kažu kako bi preusko tumačenje umanjilo prava koja su trebala uravnotežiti pregovaračku moć između kreatora sadržaja i tehnoloških tvrtki.
Dansko Ministarstvo kulture podnijelo je pisane primjedbe i pridružilo se usmenoj raspravi u znak podrške Belgiji. Upozorilo je kako bi pobjeda platforme mogla razvodniti prava izdavača.
Danski stav je oštar: tehnološke tvrtke trebaju platiti kada se novinarske članke i slike koristi za podršku njihovim platformama. Taj politički argument sada se mora prevesti u uže pravno pitanje vetano uz ovlasti direktive.
Izdavači ovise o digitalnim platformama kako bi povećali doseg publike, ali tvrde jaji iste platforme zarađuju na oglašavanju, podacima i vrijednosti pretplate generiranim oko profesionalnog sadržaja. Platforme odgovaraju kako poveznice i isječci usmjeravaju promet prema izdavačima i kako bi otvorena razmjena informacija bila oštećena prekomjernim obvezama plaćanja.
Sukob je dobio na aktualnosti jer sustavi umjetne inteligencije unose i sažimaju objavljeni materijal.
Iako se Streamz odnosi na okvir autorskih prava za platforme i usluge streaminga, presuda bi mogla oblikovati koliko široko sudovi shvaćaju nacionalnu moć zaštite tržišta sadržaja u brzo promjenjivom tehnološkom okruženju.
Slučaj je također zanimljiv u kontekstu širih napora za ograničavanje moći velikih tehnoloških platformi.
Za manje izdavače, kolektivna ili zakonska prava mogu nadoknaditi slabu pregovaračku moć. Za platforme koje posluju na jedinstvenom tržištu, različita nacionalna pravila stvaraju troškove usklađivanja i pravnu nesigurnost. Sud stoga mora uravnotežiti usklađena pravila Unije s diskrecijom koja je ostavljena nacionalnim zakonodavcima.
Saslušanje ne donosi neposrednu presudu. Sud će razmotriti pitanja belgijskog Ustavnog suda i prije donošenja odluke može dobiti mišljenje glavnog odvjetnika. Njegov odgovor mogao bi potvrditi velik dio belgijskog pristupa, ograničiti specifične mehanizme naknade ili postaviti užu granicu između zaštite autorskih prava i slobode pružanja usluga.
Bilo koji ishod utjecat će na druge vlade koje razmatraju snažniju provedbu i izdavače koji pregovaraju s platformama.
Slučaj je ujedno i test regulatornog modela Unije. Bruxelles često predstavlja pravila o autorskim pravima i digitalnom tržištu kao sredstvo ograničavanja dominacije velikih tehnoloških tvrtki.
Međutim, ta su pravila učinkovita samo ako prežive sudsku kontrolu i ako mogu biti provedena bez fragmentiranja jedinstvenog tržišta.
Pripremio: M.W.
Foto: Gaétan Marceau Caron | Unsplash
