Predsjednica DZNAP-a gostovala je u HRT-ovoj emisiji Studio 4 na temu štetnih posljedica Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima
1. veljače 2022. – Predsjednica Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava Valentina Wiesner gostovala je jučer u posebnoj emisiji Studio 4 Hrvatske radiotelevizije i komentirala štetne posljedice novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji je u primjeni nešto više od tri mjeseca.
• Ono što je novinarima sporno u donošenju Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima nije dio koji se odnosi na implementaciju Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu EU, premda ni ona nije implementirana u našu regulativu na pravi način, već je iskorištena kao izlika za izmjenu onog dijela Zakona koji je dosad kao primarne nositelje autorskih prava za djela stvorena u radnom odnosu definirao autore, fizičke osobe. To počiva na premisi na kojoj se temelji cijela pravna doktrina intelektualnog vlasništva, a to je da samo fizička osoba može biti autor jer pravna osoba nema komponentu kreativnosti, nema sposobnost kreacije. Novi Zakon autorsko pravo automatski prenosi na sekundarnog nositelja, naručitelja, u našem slučaju nakladnika – izjavila je Valentina Wiesner.
Profesor Igor Gliha, koji se javio uživo s konferencije o pravnim aspektima Zakona u glazbenoj industriji, također se referirao na tu temu.
• Kolegica ima potpuno pravo kad kaže da se promijenio sustav odnosa kad se napravi autorsko djelo u radnom odnosu, To je jedan korak natrag u korist poslodavaca, na štetu novinara, a i bilo kojeg drugog autora – komentirao je profesor autorskog prava.
Usto, u novi Zakon uneseno je još nekoliko katastrofalnih izmjena: autorsko pravo za djela stvorena u radnom odnosu prenosi se neograničeno, i vremenski i teritorijalno. Svima nam je poznato, barem iz filmova, da autorska prava autor uživa za života, a njegovi nasljednici još 70 godina poslije njegove smrti. U ovom slučaju tog ograničenja za autorska djela u radnom odnosu nema, prijenos prava traje – zauvijek, naglašava Valentina Wiesner. Novinarima je neprihvatljiva i izmjena da naručitelj, nakladnik, može autorsko djelo mijenjati, intervenirati u njegov sadržaj.
• Bit novinarstva je da javnosti isporučimo točnu i pravodobnu informaciju. Ako dopustimo da netko intervenira u tu informaciju, interveniramo u demokraciju, u pravo javnosti da zna – kaže predsjednica DZNAP-a.
Implementacija Direktive trebala je biti nešto što je jako korisno za sve nas, i za novinare i za nakladnike jer bismo konačno participirali u prihodima koje ostvaruju velike internetske platforme. No, i tu su napravljene neke ključne pogreške.
• Nije omogućeno da novinarska kolektivna udruženja mogu izravno naplaćivati svoj dio autorske novinarske naknade, nego samo kao udio u naknadi koju naplate nakladnici. Ako se oni kojim slučajem ne organiziraju i to ne naplate, mi ostajemo bez svog autorskog dijela – upozorila je predsjednica DZNAP-a. Zbog toga što smatramo da su ovim prekršene temeljne pravne doktrine EU, Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava je podnijelo prigovor Europskoj komisiji. Ona će utvrditi je li u našem Zakonu prekršeno europsko pravo. Ne možemo znati koliko će to trajati, imaju svoje procedure, na nama je da u međuvremenu postupamo po Zakonu kakav je jest – kaže V. Wiesner.
Utvrdi li se da naš Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima nije u skladu s europskom legislativom, trebat će ga mijenjati, a krimen odgovornosti leži na onima koji su ga izglasali, 76 zastupnika u Hrvatskom saboru koji su digli ruku za zakon, naspram 46 oporbenih glasova protiv. Oporba, i lijeva i desna, bila je protiv ovakvog Zakona.
• Ima i jedna dobra stvar u Zakonu, a i ona je napravljena usprkos zakonodavcu, a ne njegovom voljom. Prvi put su novinarska autorska djela uvrštena u Zakon, no ni tu Zakon nije dosljedan – nisu uvršteni novinari kao autori. Tko će stvoriti novinarsko autorsko djelo, ako novinara kao autora nema? – retorički pita predsjednica DZNAP-a.
DZNAP je u međuvremenu podnio zahtjev DZIV-u za proširenjem licence na kolektivnu zaštitu autora na internetu u skladu s implementacijom direktive. Kad takvu licencu dobije i nakladničko udruženje koje se tek treba oformiti, oba udruženja imaju šest mjeseci da ugovore međusobnu raspodjelu naknada koje tek trebaju ispregovarati s internetskim platformama.