Iako su Amerikanci ponovno uskratili mogućnost zaštite umjetničkog djela nastalog radom umjetne inteligencije, niz otvorenih pitanja i dalje traže svoje odgovore.
Kao što smo već pisali, američki Zavod za zaštitu autorskog prava (US Copyright Office, USCO) nedavno je ponovno uskratio mogućnost zaštite umjetničkog djela kojeg je izradila umjetna inteligencija.
Dr. Stephen Thaler pokušao je ishoditi zaštitu za sliku nazvanu A Recent Entrance to Paradise, uradak umjetne inteligencije Creativity Machine. Riječ je o dijelu serijala kojim se simulira iskustvo neposredne blizine smrti, u sklopu kojeg algoritam stvara slike i priču o zagrobnom životu.
Thaler i njegov pravni tim, koji mu u hrvanju s administracijom za zaštitu autorskih prava pomaže pro bono, smatraju kako nužni preduvjet na kojem USCO inzistira – prema kojem ljudsko biće mora biti autor kako bi djelo moglo biti zaštićeno – nije u skladu s američkim Ustavom i zakonima.
Thaler, inače fizičar, ne odustaje od borbe kojom se, na ovaj ili onaj način, bavi još od 2004. godine. Prvi put je predao zahtjev za zaštitu umjetničkog djela umjetne inteligencije u studenom 2018. godine podnio. Tada je naveo kako je slika o kojoj je riječ nastala kao rezultat samostalnog rada računalnog algoritma na stroju.
USCO je tada i sredinom veljače ove godine ostao pri svojoj procjeni i ocjeni – ako nema ljudskog rada, nema niti zaštite prava. Thalerovi odvjetnici najavili su žalbu, smatrajući kako postojeći pravni okvir i te kako nudi mogućnost zaštite za radove umjetne inteligencije.
Drugo uporište na koje se USCO može osloniti je praksa prema kojoj kreativna djela umjetne inteligencije automatski postaju dijelom javne domene u trenutku objave, pa stoga nemaju ni pravo na zaštitu.
Različiti pristupi
Općenito, postoje dva glavna pristupa oko vlasništva nad autorskim djelima umjetne inteligencije. Prvi na umjetnu inteligenciju gleda kao na robu, pa sva prava ostaju kod njenog tvorca i/ili vlasnika. Taj pristup zasad, čini se, bi mogao prevladati.
S druge strane su oni koji upozoravaju kako je umjetna inteligencija može biti naprednija u odnosu na svoje tvorce u nizu područja, poput primjerice rasuđivanja, učenja i predviđanja. Zbog toga ju, kažu, nije uputno tretirati kao tek puku robu.
Što se Europske unije tiče, Povjerenstvo za pravne poslove Europskog parlamenta je 2017. godine predložilo dodjelu zasebne elektroničke osobnosti umjetnoj inteligenciji i njenu registraciju u odgovarajućoj instituciji kako bi mogla dobiti poseban pravni status.
Ipak, Parlament je taj prijedlog odbio jer nije bilo jasno tko će snositi odgovornost ako će ona biti prebačena s razvojnih programera na stroj.
Desetljećima stara dvojba
Iako su u zadnje vrijeme dobile više pozornosti, rasprave o pravu autorstva kad su strojevi u pitanju nikako nisu novost. USCO je još 1966. godine u svom godišnjem izvješću upozorio kako bi se mogla pojaviti takva pitanja i dvojbe te naveo kako su zaprimili zahtjev za zaštitu skladbe koju je skladalo računalo.
Stručnjakinja za pravo Pamela Samuelson objavila je 1985. godine članak u kojem je istražila ulogu autorskog prava za djela umjetne inteligencije. Još je tada istaknula kako su ta djela zasad u javnoj domeni i sa skepsom gledala na mogućnost da to postane trajno rješenje.
Što se Thalera i njegove ekipe tiče, cijeli je projekt akademske prirode, osmišljen kako bi se testiralo u kojoj mjeri sadašnji standardi zaštite autorskih prava mogu funkcionirati u okruženju u kojem kreativna djela umjetne inteligencije postaju sve boljima i boljima.
Recimo, na sličan je način isprobavao fleksibilnost i izdržljivost patentne zaštite. Primjerice, u Novom Zelandu u pripremi je žalba na odluku tamošnjeg zavoda za intelektualno vlasništvo, prema kojoj stroj ne može biti izumitelj.
U središtu tog spora je umjetna inteligencija DABUS, koju je također razvio Thaler. Nije poanta u uspostavi prava za strojeve, poručili su iz Thalerovog pravnog tima, već u tome može li tvrtka koja raspolaže inovativnom umjetnom inteligencijom polagati prava na patente za njene izume.
Ukoliko bi to bilo moguće, više bi se tvrtki odlučilo na razvoj naprednih sustava umjetne inteligencije, od čega bi koristi moglo imati i gospodarstvo i društvo.
Ipak se kreće, ali – kamo?
Pojedine države, poput primjerice Australije i Južne Afrike, omogućile su zaštitu projektima kojima je autor umjetna inteligencija.
U Australiji je zahtjev bio isprva odbijen, ali je tu odluku poništio Savezni sud te države tijekom 2021. godine, s obrazloženjem kako aktualni zakoni ne brane mogućnost priznavanja umjetne inteligencije kao izumitelja.
Što vrijedi za umjetnička djela može se protegnuti i na sve druge oblike kreativnog izražavanja, uključujući i članke te druge oblike novinarskog izražavanja. Naravno, to se ne mora dogoditi automatski.
Štoviše, trenutno se čini kako će prevagnuti oni koji zagovaraju zadržavanje prava kod tvoraca, odnosno vlasnika umjetne inteligencije.
Medijska scena se u tom segmentu već počela mijenjati. Google još od 2017. godine financira razvoj računalnih programa namijenjenih pisanju vijesti. U istom je smjeru krenulo i više novinskih agencija. Kineski je sud tijekom 2020. godine presudio kako je umjetna inteligencija autorica članka kojeg je napisala.
Kako se doista ne čini izglednim da će ovaj dio autorskih prava ostati nereguliran, bit će zanimljivo pratiti kako će Thalerov eksperiment u zapadnoj sferi utjecaja završiti. Kako zbog konačnog ishoda, tako i radi utjecaja na kasniji razvoj događaja i zakonsku regulativu.
Rješenja pravnih i etičkih izazova koje će umjetna inteligencija postaviti pred nas mogla bi se bitno razlikovati u Aziji, EU i SAD-u.