Umjetna inteligencija crpi informacije od novinara, a sklona je “ukrasti” i autorska prava, piše Olga Monika Menčik u opširnom članku objavljenom u Novom listu.
Među njenim sugovornicima bio je i Goran Penić, predsjednik Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP), koji je upozorio kako su novinarski tekstovi hrvatskih medija bili i bivaju korišteni za treniranje modela umjetne inteligencije bez pristanka autora i izdavača, kroz takozvani “web crawling”, automatizirano prikupljanje golemih količina podataka s interneta.
Europska regulativa pritom ne znači kako sustavi umjetne inteligencije više ne koriste novinarske tekstove, već postavlja pravila pod kojima se autorski zaštićen sadržaj smije koristiti za treniranje modela.
Izdavači mogu rezervirati pravo na takvo korištenje, dok su pružatelji velikih modela dužni poštovati takve zabrane i biti transparentniji o sadržaju korištenom za treniranje.
Istodobno, sustavi umjetne ineligencije mogu koristiti sadržaj za generiranje odgovora i sažetaka, što za izdavače otvara dodatni problem jer korisnik informaciju može dobiti bez odlaska na izvornu stranicu i klika koji izdavaču donosi prihod.
“Praktički kradu naš autorski sadržaj, na njemu treniraju modele, izbacuju taj kanibalizirani sadržaj u promptovima i na tome zarađuju”, naglasio je Penić.
Posljednjih mjeseci UI alati uz takav sadržaj sve češće objavljuju i poveznice na originalne članke, no problem ostaje sličan kao kod sažetaka u tražilicama: korisnici rijetko kliknu na link, pa se cjelokupan medijski sadržaj praktički zamjenjuje sažetkom.
Posljedica je pad posjećenosti hrvatskih portala, dok se ionako skromni prihodi od oglašavanja dodatno smanjuju. Danas je već 70 posto oglašivačkih budžeta usmjereno prema Big Tech kompanijama poput Mete i Googlea, upozorio je Penić, što dovodi u pitanje financijski opstanak medija.
Pravno gledano pitanje autorskih prava novinara uređuje europska Direktiva o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, implementirana u hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2021. godine, uz noviji europski Akt o umjetnoj inteligenciji, koji donosi dodatne obveze vezane uz transparentnost i korištenje sadržaja za treniranje modela.
Sporna iznimka
Prema hrvatskom zakonu, nakladnici informativnih publikacija imaju isključivo pravo umnožavanja i priopćavanja javnosti kada njihov sadržaj na internetu koriste pružatelji usluga informacijskog društva, dakle i velike tehnološke kompanije.
Novinari i fotoreporteri imaju pravo na odgovarajući udio u naknadi koju ostvare nakladnici, a to se pravo obavezno ostvaruje kolektivno, preko DZNAP-a.
Najsporniji dio zakona, prema Penićevim riječima, jest takozvana TDM iznimka (text and data mining), koja dopušta rudarenje teksta i podataka u znanstvene svrhe bez traženja dopuštenja autora, a pod određenim uvjetima i u komercijalne svrhe, što uključuje i tvrtke koje se bave umjetnom inteligencijom, osim ako su nositelji prava izričito pridržali svoja prava, takozvanim opt-outom.
Takav pridržaj prava mora biti izražen na strojno čitljiv način, primjerice kroz metapodatke ili opće uvjete korištenja mrežne stranice.
“Koliko mi je poznato, većina najvećih hrvatskih nakladnika je takav pridržaj prava izrazila u svojim općim uvjetima i vjerojatno napravila i tehničke prilagodbe za blokiranje botova umjetne inteligencije.
No ni sami nakladnici, a time ni novinari, zapravo ne znaju koliko je njihova sadržaja stvarno korišteno, jer je teško natjerati velike globalne kompanije da transparentno objave te podatke za relativno malo tržište poput Hrvatske”, istaknuo je Penić.
DZNAP, preko krovne organizacije IFRRO, sudjeluje u raspravama o reviziji europske direktive o autorskim pravima, zagovarajući uspostavu sustava licenciranja prema kojem bi AI kompanije morale plaćati naknadu za korištenje novinarskih djela, i za treniranje modela i za generiranje odgovora.
“Nakladnici i novinari ne smiju biti prepušteni pregovorima s tim kompanijama, jer smo dosad vidjeli da one ne pregovaraju u dobroj vjeri”, upozorio je Penić.
Poziva se pritom na iskustvo pregovora s Googleom, iz kojih su nakladnici, tvrdi, izašli sa znatno manje sredstava nego što su očekivali. DZNAP je s Udrugom nakladnika informativnih publikacija dogovorio i potpisao sporazum prema kojem bi novinari dobili jednak udio i u slučaju eventualnog dogovora s AI kompanijama.
DZNAP se, poručuje Penić, zalaže za promjenu sadašnjeg, tehnički rascjepkanog i teško pratljivog sustava. Bez obveze transparentnosti, koja bi trebala obuhvatiti ne samo početno treniranje modela opće namjene, nego i naknadne procese, jer nositelji prava ne mogu znati je li njihov sadržaj korišten i je li njihov opt-out poštovan.
Tek s potpunom transparentnošću izvora i metoda, smatra Penić, postoji temelj za pošteno licenciranje, koje bi AI kompanijama dalo pravnu sigurnost, a autorima i izdavačima kontrolu i naknadu.
Primjeri dobre prakse
Kao primjere dobre prakse navodi Norvešku, gdje je kolektivna organizacija uz podršku države omogućila izradu nacionalnog velikog jezičnog modela koji odražava norveški jezik i kulturu te Dansku, gdje su se mediji udružili i licencirali podatke domaćih medija za treniranje vlastitih modela.
Jednako važno pitanje, dodao je, tiče se izlaznih rezultata AI alata: poplave neoznačenog, niskokvalitetnog UI sadržaja koji preplavljuje medijski prostor, u trenutku kada istraživanja pokazuju da čitatelji sve više izbjegavaju takav sadržaj zbog nepovjerenja u njegovu točnost.
Upozorava i na potrebu sprečavanja sustavnog oponašanja prepoznatljivog stila pojedinih autora.
“Generativna umjetna inteligencija ne može postojati bez ljudskog rada. Ako uništimo ekonomske uvjete i motivaciju novinara da stvaraju originalni sadržaj, na čemu će se taj AI sutra uopće trenirati? Na vlastitim izmišljotinama i halucinacijama, više nego što sada radi”, upozorio je Penić.
DZNAP, kao dio radne skupine za izradu novog Zakona o medijima, zajedno s Hrvatskim novinarskim društvom i Sindikatom novinara Hrvatske, zagovara i uspostavu snažnog, transparentnog Fonda za novinarstvo koji bi se dominantno financirao iz digitalnog poreza naplaćivanog Big Tech kompanijama.
Sredstva fonda koristila bi se izravno za plaćanje novinarskog rada i potporu medijima, dok mediji koji dominantno objavljuju AI generirani sadržaj ne bi mogli konkurirati za ta sredstva.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
Pripremio: M.W.
Foto: Neva Žganec | DZNAP
