Programer Noah Rubin i odvjetnik Damien Riehl napravili su algoritam za koji tvrde kako može proizvesti svaku melodiju od osam taktova i 12 doba koja se oslanja na ljestvicu od 12 nota kakva se koristi u zapadnoj glazbi. Cilj je zatražiti autorska prava za svaku melodiju ikad stvorenu i staviti ih sve u javnu domenu kako nitko ne bi mogao biti optužen za plagijat.
To se odnosi na golem, ali ne i neograničen broj melodija. Rubin i Riehl tvrde kako ih ima točno 68.719.476.736 te kako će njihova baza podataka sadržavati ne samo sve melodije ikad napisane, već i one koje će tek nastati.
Nisu slučajno odabrali osam taktova – upravo je to duljina trajanja melodije koju se često koristi u tužbama za plagijat. Time što su u javnu domenu stavili sveobuhvatnu bazu melodija nastoje onemogućiti polaganje prava na bilo koju melodiju, kao i naplaćivanje naknade za njeno korištenje.
Hoće li u tome biti uspješni? O tome odluku tek treba donijeti sud, ali riječ je o zanimljivom eksperimentu.
Uspješni glazbenici često su metom tužbi za plagijat. Nekad su ti zahtjevi utemeljeni, nekad su smiješni, ali jednom kad je tužba podignuta o konačnom ishodu odlučuje sud.
Bez obzira radi li se o glazbi ili nekom drugom području, kreativnost traži ponovnu sintezu onog što je umjetnik doživio i iskusio u novo djelo. Sve što bilo tko sklada ili napiše u sebi sadrži sastojke prethodnih radova, na ovaj ili onaj način. Često se to dogodi bez namjere, podsvjesno.
I to tako treba biti jer ljudske stvaralačke mogućnosti tako funkcioniraju. Umjetnici trebaju moći slobodno stvarati sve dok baš doslovno ne preuzimaju nečiji rad bez pitanja i dopuštenja.
Izgledi za uspjeh ovog nesvakidašnjeg pothvata zasad se čine malima, pogotovo kad je riječ o polaganju prava na sve melodije koje tek trebaju biti napisane. Ali, bit će zanimljivo vidjeti hoće li netko pokušati nešto slično i s pisanom riječi.