Automatizirani sustavi za uklanjanje spornih sadržaja na YouTubeu i drugim popularnim platformama mogu poslužiti za cenzuru i ušutkivanje kritičara.
Jedan je policajac s Beverly Hillsa navodno pokušao onemogućiti aktivista koji se zalaže za reformu policije u objavi videa na Instagramu koji ga prikazuje u ne baš laskavom svjetlu tako što je pustio pjesmu „Santeria“ skupine Sublime sa svog mobitela.
Čemu je to trebalo služiti? Pa, pošto je „Santeria“ zaštićena autorskim pravima Instagramov filter sadržaja automatski će ukloniti sporni video.
Ako je priča koju prenosi američko web odredište The Hill istinita – a nije teško zamisliti takvu situaciju – pred nama je znakovit primjer kako sustavi za zaštitu autorskog prava i intelektualnog vlasništva u digitalnom dobu mogu predstavljati izazov za građanske slobode i pravo javnosti na informacije o tome što vlasti rade i kako djeluju.
Naime, slični automatizirani sustavi prisutni su i na drugim platformama, od YouTubea pa dalje.
Prema Googleovim podacima, 98 posto problema vezanih uz kršenje autorskih prava na YouTubeu bilo je tijekom 2018. godine razriješeno upravo putem automatiziranog sustava Content ID.
Jasno, uz ogromnu količinu sadržaja koji na takve platforme biva postavljan svakog sata nerealno je očekivati kako će se provjerama baviti isključivo živi ljudi. Ali, očito je kako automatizirani sustavi mogu biti korišteni za cenzuriranje, zlostavljanje, iznudu i tko zna što sve još.
Nije, u stvari, riječ o hipotetskom scenariju. Vlasti diljem svijeta, od Azerbejdžana do Sjedinjenih Država, zlorabe automatizirane sustave kako bi cenzurirale ili ušutkale kritičare.
Uz to, ti su sustavi skloni lažno identificirati sadržaje kao sporne. Među poznatijim slučajevima u kojima je Content ID podbacio su snimka TV šuma, izvedba djela kompozitora kao što su Beethoven i Wagner koja su odavno u javnoj domeni, provjera mikrofona, pjev ptice snimljen na otvorenom…
Problem nije ograničen na audio i video zapise. BookID, automatizirani sustav servisa Scribd, označio je Izvješće o ruskom uplitanju američke predsjedničke izbore Roberta Muellera kao materijal koji krši autorska prava, iako su službeni dokumenti izuzeti od odredbi zakona o zaštiti autorskih prava.
Doduše, odgovornost ne želi u potpunosti na platformama poput YouTubea, pošto se one tek nastoje pridržavati zakona Digital Millennium Copyright Act (DCMA), usvojenog 1998. godine, kojim je zabranjena diseminacija djela zaštićenih autorskim pravima.
Odredbe DCMA potiču pružatelje usluga na internetu na uklanjanje spornih sadržaja jer se tako mogu zaštititi od kaznenog progona. Ali, to čine na štetu pretplatnika i drugih korisnika, kao i javnog interesa općenito.
Stoga je, čini se, krajnje vrijeme za pronalaženje novih zakonskih rješenja i regulatornih okvira.