7. lipnja 2021. – Danas je bio krajnji rok za unošenje europske Direktive o autorskom pravu (DSM Direktiva 2019/790) u nacionalna zakonodavstva zemalja članica. Francuska, Njemačka, Nizozemska, Mađarska itd., uglavnom su (svaka na svoj način*) poštovale rok. Hrvatska je među onima koji više kasne.
Cilj tog propisa je (između mnogočega ostalog) omogućiti autorima i vlasnicima autorskog prava dobivanje poštene naknade za rad, u svakoj situaciji kada se njihova djela koriste ili razmjnjuju putem interneta.
Najviše spora u Direktivi izazvao je Članak 17, koji uređuje odnose između platofrmi za dijeljenje sadržaja (Google, Facebook, YouTube, itd.) putem interneta i vlasnika autorskog prava. Kako bi doskočila nejasnoćama, Europska komisija je prihvatila posebne Smjernice koje se tiču tog članka. U tim smjernicama nalazi se mehanizam automatskog prepoznavanja sadržaja čije neovlašteno objavljivanje može izazvati znatnu ekonomsku šteštu vlasnicima autorskih djela.
Nekoliko poslovnih organizacija i ne-profitnih te ne-vladinih udruga kritizirale su Smjernice tvrdnjom da daju previše moći pružateljima internetskih usluga za razmjenu sadržaja u određivanju koji sadržaj se može, a koji ne distribuirati putem interneta. Dodatno, kritičari Smjernica za tumačenje Članka 17, tvrde kako je šteta što taj dodatak nije bio uključen u izvorni tekst Direktive još u doba javne rasprave, već je to ubačeno u posljednji tren.
Štoviše, država Poljska je Članak 17 učinila dijelom posebne parnice koja se vodi pred Europskim sudom pa čak postoji mišljenje da će, ukoliko sud donese odluku u skladu sa stavom Poljske, a to je da je Članak 17 uvođenje automatizirane cenzure, cijela Direktiva o autorskom pravu ići na doradu. Mišljenje Državnog odvjetnika Unije o tome očekuje se prije kraja ovog mjeseca.
Što se Hrvatske tiče, mi smo na ovim stranicma o samoj Direktivi o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu i našem Zakonu o autorskom i srodnim pravima dosta pisali. Naša zemlja bila je među prvima koja je započela postupak implementacije Direktive te je provedena gotovo sva predviđena zakonska procedura i svi stručnjaci koji su radili na nacrtu složili su se s konačnim tekstom Zakona te je on prošao prvo čitanje u Saboru. Drugo čitanje očekuje se u slijedeća dva tjedna. Očekivala se i posebna, tematska sjednica Sabora o tom propisu, koju je najavila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, no zasad nema naznaka da će se to učiniti. Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava lobiralo je u Saboru, Vladi i kod ministrice Obuljen-Koržinek tražeći da se ta sjednica održi.
Iako je Direktiva, onako kako je implementirana u naš Zakon o autorskom i srodnim pravima u dosta aspekata pozitivan pomak ka boljoj zaštiti svih dionika kreativnih i kulturnih industrija u digitalnom dobu, u nas je proizvela i “inovaciju” s kojom nisu zadovoljne hrvatske autorske udruge, kojima smeta uvođenje posebnog (sui generis) prava tvrtki (medija, diskografskih kuća, filmskih produkcija, itd.) i poslovnog modela kojim se zadire u intelektualno vlasništvo autora, pojedinaca, bilo da su oni novinari, fotoreporteri, glazbenici, režiseri, glumci, i bilo koja druga vrsta kreativaca.
U rasporedu rada Vlade RH, Zakon o autorskom i srodnom pravu stavljen je kao tema 21. lipnja. Nije jasno naznačeno je li to datum donošenja Zakona, to jest, hoće li se do tada održati tematska sjednica i drugo čitanje u Saboru ili ćemo tada imati novi propis koji mijenja samu paradigmu autorskog prava i to tako da dosta zaobilazi vrijednosti i slobode koje su osigurane europskim zakonodavstvom.
*Pojedinosti o tome koliko i kako su koje države članice EU implementirale Direktivu u autorskom pravu, pročitajte u ovom članku odvjetnice Chiare Horgan iz ureda Bird&Bird.