U sukobu između Australije i internetske tvrtke Google, koji traje bar godinu dana, došlo je u posljednjih nekoliko tjedana do nove eskalacije u kojoj je najveća svjetska tražilica digitalnih sadržaja najavila da će građanima te države onemogućiti pretraživanje vijesti na mreži nad mrežama, ako Australija usvoji zakon prema kojem će tehnološke kompanije morati plaćati naknadu medijima i novinarima za prijenos njihovih sadržaja. Tvrtka je napravila još jedan, dosta agresivan korak – “zakopali” su poveznice na australske medije duboko na svom portalu za pretraživanje (tako da ih se što teže može naći) i nazvali to “eksperimentom”.
Na saslušanju u australskom Senatu, Googleu se pridružio Facebook. I oni će blokirati pristup medijima iz Australije. Štoviše, i u Australiji će napraviti vlastiti medij, kao u Ujedinjenoj Kraljevini i na još nekim tržištima na kojima posluju. Google i Facebook tvrde da već dosta pomažu medijskoj industriji, i to u cijelom svijetu, a ne samo u Australiji i to tako što im preusmjeruju internetski promet sa svojih portala za pretraživanje i društvenih mreža, na online stranice medija. Zakon koji predlaže da za to plate određenu naknadu, smatraju prijetnjom koja će ih izložiti velikim operativnim i financijskim rizicima.
U raspravu u australskom Senatu uključio se i Tim Berners-Lee, izumitelj World Wide Web-a, koji je podržao tehnološke gigante i rekao da bi naplata poveznica (linkova) prekršila temeljno načelo interneta: povezivanje sadržaja glavna je funkcija mreže nad mrežama.
Googleovo opiranje Australiji odnedavno je još zanimljivije jer je tvrtka na slične uvjete poslovanja pristala u Francuskoj, gdje je postigla dogovor s lokalnim medijima. Google se nagodio s francuskim novinama sporazumom oko kriterija na temelju kojih se određuje visina naknade. Iznos u Francuskoj definiran je veličinom prometa koji se odvija od tražilice prema mediju, broju čitatelja pojedinog medija i vrijednosti pojedine medijske objave, ovisno o tome koliko je bitna za raspravu na teme od šireg društvenog značaja.
Bitka u Australiji više je borba za moć o tome tko će odlučiti koliko će iznositi ta naknada, što se mora dogoditi da bi se naplata te naknade dogodila (država traži paušalni iznos, unaprijed) i kada i kako internetske tvrtke moraju pokazati medijima što su promijenile u svojim algoritmima za pretraživanje sadržaja.
Prema predloženom zakonu u Australiji, ako se medijske tvrtke i internetske kompanije ne dogovore oko cijene za prijenos vijesti i drugih medijskih sadržaja, o tome će odlučiti neovisni arbitar. Google smatra da arbitraža nije dobro rješenje jer će taj pravni lijek medijskim tvrtkama poslužiti kao poluga za podizanje cijena – neki analitičari u Australiji procjenjuju da će više od 75 posto sporova između Googlea i medija završiti na arbitraži.
Kritičari pozicije tvrtki Google i Facebook (gledano i globalno, a ne samo u Australiji) kažu da tu nije toliko riječ o novcu koliko o očuvanja stanja u kojem internetske tražilice mogu same odlučiti koja vijest je važnija od druge. Još se pitaju trebaju li plaćati baš za svaku poveznicu na članak koji korisnici vide na njihovim stranicama, ili samo za one najvažnije?
Google i Facebook (i mnoge druge popularne internetske tražilice i društvene mreže), ne prenose samo poveznicu. Oni prethodno obrađuju i opremaju sadržaje koje preuzimaju od medija i tek ih onda prikazuju (u obliku „isječka”) te na taj način određuju koji će od tih sadržaja biti čitaniji. Uz tako prerađene sadržaje postavljaju oglase koje dobro naplaćuju. Dodatno, skupljaju informacije o korisnicima koji su pregledali te sadržaje i onda te podatke prodaju dalje, tvrtkama koje posjetiteljima Googlea i Facebooka žele prodati još nešto, uz ono što su već vidjeli na oglasu uz vijest. Možda je internetskim gigantima moć važnija od novca, no Google Australia je pretprošle godine zaradio 3,3 milijarde dolara samo od oglasa koji su objavljeni na tražilici u toj zemlji.
Posebna tema te rasprave su algoritmi pretraživanja – softver koji određuje što posjetitelj određene internetske stranice vidi, dok pretražuje njene sadržaje. Prema prijedlogu australskog zakona, internetske tvrtke moraju obavijestiti medije o svakoj promjeni u tim algoritmima, bar 28 dana prije nego te promjene uvedu. Google i Facebook kažu da je to nemoguće izvesti.
Što će u toj priči još biti, tek ćemo vidjeti. Ono što možemo sada reći jest da se internetske tražilice i društvene mreže boje da ono što je postavljeno u australskom zakonu ne postane pravilo u cijelom svijetu – jer bi se to odrazilo kako na njihove prihode tako i na moć koju sada imaju nad internetom.
Sve to ima i širi kontekst. Nije tu riječ samo o odnosu između medija i internetskih giganata.
Nakon što je Španjolska, krajem siječnja, donijela zakon prema kojem će dio prihoda od poreza na digitalne usluge morati biti preusmjeren medijima, Googleu i Facebooku se pridružila i tvrtka Amazon. Njen osnivač i glavni direktor, Jeff Bezos, smatra da problem digitalnog oporezivanja treba riješiti na globalnoj razini, a ne na razini pojedinih država (Francuska, Italija i Ujedinjena Kraljevina već su prije donijele svoje zakone o digitalnom porezu). U kolo je uskočila i tvrtka Apple koja je, zajedno s Amazonom, povisila naknade za pristup njenim internetskim uslugama (Apple Store, itd.). Pristup Amazonu iz Španjolske bit će za tri posto skuplji od početka travnja.
Europska unija je objavila da je napravila popis dvadesetak globalnih tehnoloških tvrtki prema kojima će primijeniti strožije zakone kad su u pitanju prikupljanje i uporaba podataka na internetu.
I zanimljivost za kraj: Microsoft je izjavio da će njegova tražilica, Bing, lako nadomjestiti Google ako se ta tvrtka povuče s australskog tržišta. Hoće li to biti baš lako, neka ilustrira podatak koji kaže da Google (zajedno s YouTubeom koji je u njegovu vlasništvu) drži 95 posto tržišta pretraživanja u Australiji.